Ko je putovao automobilom iz Slovenije u Austriju ili iz Njemačke u Francusku, zna da se granica često prepozna samo po tabli pored puta. To je posljedica sporazuma potpisanog 14. juna 1985. godine u Schengenu, malom mjestu u Luksemburgu, kojim su Francuska, Njemačka, Belgija, Holandija i Luksemburg dogovorile postepeno ukidanje kontrola na zajedničkim granicama. Pravila su u praksi počela vrijediti deset godina kasnije i od tada su se proširila na veći dio kontinenta.
Ko pripada šengenskom prostoru
Prostor obuhvata 29 država: 25 članica Evropske unije te Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku, koje nisu u Uniji. Šengen i EU, dakle, nisu isto.
- Irska je članica EU, ali ne primjenjuje šengenska pravila i ima vlastitu viznu i graničnu politiku.
- Kipar učestvuje u šengenskoj saradnji, ali kontrole na njegovim unutrašnjim granicama još nisu ukinute.
- Hrvatska je pristupila 2023. godine, a Bugarska i Rumunija postale su punopravne članice početkom 2025.
Sastav se mijenja kako nove države ispunjavaju uslove, pa je ažuran spisak najbolje provjeriti na stranicama Evropske komisije.
Šta Šengen znači u praksi
Unutar prostora nema redovnih kontrola putnika na unutrašnjim granicama, bez obzira na državljanstvo. Zauzvrat su ujednačena pravila za vanjske granice: ko uđe u jednu šengensku državu, ušao je u cijeli prostor. Zbog toga postoje zajednička vizna politika, jedinstvena šengenska viza za kratki boravak i Šengenski informacioni sistem, baza podataka u koju policije i granične službe unose upozorenja o osobama i predmetima.
Država može privremeno vratiti kontrole na unutrašnjim granicama u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutrašnjoj sigurnosti. Propisi to predviđaju kao krajnju mjeru, ograničenog trajanja, o kojoj se obavještavaju institucije EU i javnost.
Pravila za putnike iz BiH
Državljani Bosne i Hercegovine s biometrijskim pasošem od decembra 2010. godine putuju u šengenske države bez vize za kratki boravak. Pritom vrijedi pravilo 90/180: dozvoljeno je najviše 90 dana boravka u bilo kojem periodu od 180 dana, i to zbirno za cijeli šengenski prostor, a ne po državi.
Bezvizni režim odnosi se na turistička, poslovna i privatna putovanja. Za rad, studij ili duži boravak potrebna je odgovarajuća nacionalna viza ili dozvola države u koju se putuje.
Granični službenik može tražiti dokaze o svrsi putovanja, smještaju i sredstvima za boravak, a pasoš mora ispunjavati propisane uslove u pogledu roka važenja.
Digitalna evidencija ulazaka i izlazaka
Evropska unija uvodi elektronski sistem ulaska i izlaska, koji umjesto pečata u pasošu bilježi podatke o prelasku vanjske granice i biometrijske podatke putnika iz trećih zemalja. Predviđeno je i elektronsko odobrenje putovanja za državljane zemalja kojima nije potrebna viza. Rokovi primjene tih sistema više su puta pomjerani, pa prije putovanja treba provjeriti važeća pravila na zvaničnim stranicama EU ili kod Granične policije BiH.
