Izbor poglavara Katoličke crkve jedan je od najstarijih izbornih postupaka koji se i danas primjenjuju. Riječ konklava dolazi od latinskog izraza cum clave, „s ključem“, i podsjeća na običaj da se birači zatvore dok ne donesu odluku. Današnja pravila sadržana su u apostolskoj konstituciji iz 1996. godine, koja je kasnije u pojedinim tačkama mijenjana.
Ko bira i kada konklava počinje
Period od smrti ili odreknuća pape do izbora nasljednika naziva se sede vacante, upražnjena stolica. Za to vrijeme Crkvom u tekućim poslovima upravlja Kardinalski zbor, koji ne može donositi odluke rezervisane za papu.
Pravo glasa imaju kardinali koji do dana kada je stolica ostala upražnjena nisu navršili 80 godina. Propisima je određeno da kardinala birača ne bude više od 120, ali je njihov stvarni broj u praksi znao biti i veći. Stariji kardinali učestvuju u pripremnim sastancima, ali ne glasaju.
Konklava u pravilu počinje između 15 i 20 dana nakon što je stolica ostala upražnjena, kako bi svi birači stigli u Rim. Može početi i ranije ako su svi prisutni.
Tajnost i mjesto izbora
Glasa se u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, a kardinali su tokom konklave smješteni u vatikanskom domu Svete Marte. Svaki birač polaže zakletvu da će čuvati tajnu o svemu što se odnosi na izbor. Nakon zakletve izgovara se naredba extra omnes, „svi van“, i u kapeli ostaju samo oni koji imaju pravo učestvovati. Zabranjena je svaka komunikacija s vanjskim svijetom, a za povredu tajnosti predviđene su crkvene kazne.
Kako teče glasanje
- Prvog dana može se održati jedno glasanje. Narednih dana održavaju se po četiri, dva prijepodne i dva poslijepodne.
- Svaki kardinal na listić upisuje jedno ime, prilazi oltaru i ubacuje listić u posudu.
- Trojica kardinala izabrana žrijebom prebrojavaju glasove i naglas čitaju imena.
- Za izbor su potrebne najmanje dvije trećine glasova prisutnih birača.
- Listići se nakon glasanja spaljuju u peći. Crni dim iz dimnjaka kapele znači da izbor nije uspio, a bijeli da je papa izabran.
Ako ni nakon više dana nema ishoda, pravila predviđaju pauze za molitvu i razgovor. Poslije većeg broja neuspjelih glasanja bira se između dvojice kandidata s najviše glasova, ali je i tada potrebna dvotrećinska većina.
Nakon izbora
Izabranog pitaju prihvata li izbor i koje ime uzima. Ako prihvati, a već je biskup, time odmah postaje papa. Ubrzo potom s balkona bazilike Svetog Petra objavljuje se Habemus papam, „imamo papu“, i novi papa daje prvi blagoslov.
Teoretski može biti izabran svaki kršteni muškarac katolik, a ako nije biskup, mora odmah biti zaređen. U praksi se papa već stoljećima bira među kardinalima.
Pravila o izboru može mijenjati samo papa, pa se pojedinosti postupka, poput potrebne većine u kasnijim krugovima, tokom vremena jesu mijenjale.
