Tramvaj je dio sarajevske svakodnevice već više od 140 godina. Njegova historija počinje u vrijeme austrougarske uprave, kada je grad od nekoliko desetina hiljada stanovnika dobio prevozno sredstvo kakvo su tada imale samo veće evropske varoši.
Tramvaj s konjskom zapregom
Pruga je puštena u saobraćaj na Novu godinu 1885. Kola su se kretala po šinama, ali ih je vukao konj. Linija je povezivala središte grada sa željezničkom stanicom, koja se tada nalazila na zapadnom rubu Sarajeva, pa je tramvaj prvenstveno služio za prevoz putnika i robe od voza do čaršije.
Pruga je građena kao uskotračna, sa širinom kolosijeka od 760 milimetara. To je takozvana bosanska širina, ista ona koju su imale i uskotračne željeznice građene u Bosni i Hercegovini u austrougarskom razdoblju.
Struja stiže 1895. godine
Deceniju nakon konjskog, Sarajevo je 1895. godine dobilo električni tramvaj. Iste godine u gradu je proradila električna centrala, pa je struja istovremeno pokrenula tramvaje i upalila javnu rasvjetu.
U Sarajevu se često može čuti da je grad imao prvi električni tramvaj u Evropi ili da je poslužio kao proba za bečki. Prva tvrdnja nije tačna: električni tramvaji su u pojedinim evropskim gradovima vozili još osamdesetih godina 19. stoljeća. Tačno je, međutim, da je Sarajevo električni tramvaj dobilo rano, prije mnogih većih gradova Monarhije, uključujući i sam Beč, gdje je električna vuča uvedena koju godinu kasnije.
Promjene u 20. stoljeću
Tramvajska mreža se širila zajedno s gradom. Najveća tehnička promjena dogodila se 1960. godine, kada je uskotračna pruga zamijenjena kolosijekom normalne širine od 1.435 milimetara. Time su omogućena veća i brža vozila, a trasa je postepeno produžena prema zapadu, sve do Ilidže.
Kroz decenije su se smjenjivala vozila različitih proizvođača, među kojima su posebno upamćeni polovni tramvaji iz Washingtona, nabavljeni krajem pedesetih godina, te čehoslovačke Tatre, koje su dugo bile zaštitni znak grada.
Pruga koja prati oblik grada
Sarajevo je smješteno u uskoj dolini Miljacke, pa se razvijalo uzdužno, od istoka prema zapadu. Tramvajska pruga prati taj oblik:
- na istoku pravi petlju oko Baščaršije,
- prolazi kroz središte grada uz Miljacku,
- ima odvojak prema željezničkoj stanici,
- nastavlja se glavnom gradskom saobraćajnicom prema Ilidži.
Zbog toga jedna pruga i danas povezuje dijelove grada nastale u potpuno različitim razdobljima, od osmanske čaršije, preko austrougarskih četvrti, do naselja izgrađenih u drugoj polovini 20. stoljeća.
