Nakon svakog jačeg potresa u vijestima se pojavi broj i uz njega riječi "po Richteru". Taj izraz se toliko ustalio da se koristi i onda kada seizmolozi mjere nečim drugim. Da bi se brojke razumjele, treba razlikovati dvije stvari: koliko je potres bio jak na izvoru i koliko se jako osjetio tamo gdje ljudi žive.
Richterova skala
Američki seizmolog Charles Richter predstavio je 1935. godine način da se potresi u južnoj Kaliforniji uporede jednim brojem. Magnitudu je računao iz najvećeg otklona koji potres ostavi na zapisu seizmografa, uz popravku za udaljenost od žarišta. U razvoju skale sarađivao je s Benom Gutenbergom.
Skala je logaritamska, što je najvažnije svojstvo koje treba zapamtiti:
- svaki cijeli stepen znači deset puta veći otklon na seizmogramu,
- oslobođena energija pritom raste oko 32 puta,
- dva stepena razlike znače oko hiljadu puta više energije.
Potres magnitude 6 zato nije "malo jači" od potresa magnitude 5, nego pripada sasvim drugom redu veličine. Skala nema gornju granicu od deset stepeni, kako se često misli. Ograničava je samo to koliko energije Zemljina kora može nakupiti i osloboditi.
Zašto je bila potrebna nova skala
Richterova metoda bila je prilagođena jednoj vrsti instrumenta i potresima na manjim udaljenostima. Kod vrlo jakih potresa pokazala je slabost: vrijednosti su se "zasićivale", pa su potresi vrlo različite snage dobijali slične brojeve.
Zato je krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća uvedena momentna magnituda, koja se označava s Mw. Ona se ne oslanja na jedan otklon na zapisu, nego na fizičke veličine samog rasjeda: površinu koja je pukla, veličinu pomaka i čvrstoću stijena. Skala je podešena tako da se za umjerene potrese brojevi približno poklapaju s Richterovim, pa je stari naziv ostao u svakodnevnoj upotrebi, iako seizmološke službe danas uglavnom objavljuju momentnu magnitudu.
Najjači potres zabilježen instrumentima dogodio se 1960. godine u Čileu i imao je magnitudu oko 9,5.
Intenzitet je nešto drugo
Magnituda je jedan broj za cijeli potres. Intenzitet opisuje učinke na određenom mjestu: šta su ljudi osjetili, kako su se ponašali predmeti i kolika je šteta na zgradama. Izražava se stepenima, najčešće rimskim brojevima, na skalama kao što su Mercallijeva ili Evropska makroseizmička skala, koje imaju dvanaest stepeni.
Isti potres zato ima jednu magnitudu, ali mnogo različitih intenziteta. Oni zavise od udaljenosti od epicentra, dubine žarišta, vrste tla i kvaliteta gradnje. Plitak potres umjerene magnitude ispod grada može napraviti veću štetu od znatno jačeg potresa duboko pod zemljom ili daleko od naselja.
Kako čitati vijest o potresu
Prve objavljene vrijednosti su automatske procjene i često se naknadno ispravljaju, a različite službe mogu objaviti brojeve koji se razlikuju za koju desetinku. To nije greška, nego posljedica različitih mreža stanica i metoda proračuna. Uz magnitudu uvijek vrijedi pogledati i dubinu žarišta, jer ona umnogome određuje kako će se potres osjetiti na površini.
