Carine, kvote, subvencije i trgovinski sporovi teme su u kojima se redovno spominje Svjetska trgovinska organizacija (STO, na engleskom WTO). Riječ je o organizaciji sa sjedištem u Ženevi koja je počela raditi 1. januara 1995. godine. Naslijedila je Opći sporazum o carinama i trgovini, poznat kao GATT, koji je od 1947. uređivao trgovinu robom među državama potpisnicama.
Čime se organizacija bavi
- upravlja sporazumima koji uređuju trgovinu robom, uslugama i zaštitu intelektualnog vlasništva;
- služi kao forum za pregovore o daljem smanjenju trgovinskih prepreka;
- rješava sporove između članica;
- redovno pregleda trgovinske politike članica i objavljuje izvještaje o njima;
- pruža tehničku pomoć zemljama u razvoju.
Dva osnovna načela
Sistem počiva na zabrani diskriminacije, koja ima dva oblika. Prvo je načelo najpovlaštenije nacije: povlasticu koju članica da jednoj trgovinskoj partnerici, na primjer nižu carinu, mora dati i svim ostalim članicama. Drugo je nacionalni tretman: uvezena roba, nakon što uđe na tržište, ne smije biti u nepovoljnijem položaju od domaće.
Pravila poznaju izuzetke. Dozvoljene su zone slobodne trgovine i carinske unije, povlastice za zemlje u razvoju te mjere zaštite zdravlja, okoliša ili nacionalne sigurnosti, pod uslovima propisanim sporazumima. Države se pri pristupanju obavezuju i na najviše carinske stope koje ne smiju prekoračiti.
Kako se odlučuje
Najviše tijelo je Ministarska konferencija, koja se u pravilu sastaje svake dvije godine. Između njenih zasjedanja poslove vodi Opće vijeće, u kojem su predstavnici svih članica. Organizacija ima 166 članica, a više država pregovara o pristupanju, pa se taj broj mijenja.
Odluke se donose konsenzusom, što znači da se usvajaju ako se nijedna prisutna članica izričito ne protivi. Takav način daje jednaku formalnu težinu velikim i malim ekonomijama, ali i objašnjava zašto pregovori traju dugo. Runda pregovora pokrenuta 2001. godine u Dohi nikada nije zaokružena sveobuhvatnim sporazumom, pa se posljednjih godina dogovori postižu o užim temama.
Rješavanje sporova
Članica koja smatra da druga krši pravila prvo traži konsultacije. Ako se spor ne riješi, o njemu odlučuje panel stručnjaka. Izvještaj panela može se osporiti pred Žalbenim tijelom. Kada se utvrdi povreda, od članice se očekuje da uskladi svoje mjere, a ako to ne učini, oštećena strana može dobiti odobrenje za protumjere, najčešće u obliku viših carina.
Taj mehanizam dugo se smatrao najjačim dijelom organizacije. Od kraja 2019. godine, međutim, Žalbeno tijelo nema dovoljno članova da bi odlučivalo, jer je imenovanje novih blokirano. Zbog toga žalba na izvještaj panela može ostaviti spor bez konačnog ishoda, a dio članica dogovorio je privremeni arbitražni aranžman kao zamjenu. O reformi sistema i dalje se pregovara.
Bosna i Hercegovina nije članica STO-a. Ima status posmatrača i već duže vrijeme pregovara o pristupanju, u okviru radne grupe sastavljene od zainteresovanih članica. Aktuelno stanje pregovora objavljuju Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i sama organizacija.
