Fotografije poznatih snimljene bez njihovog znanja stare su gotovo koliko i ilustrovana štampa. Sama riječ paparazzo potiče iz filma „Slatki život“ Federica Fellinija iz 1960. godine, u kojem se tako preziva nametljivi fotoreporter. Pitanje koje te fotografije otvaraju i danas je isto: da li slava znači odricanje od privatnosti?
Dva prava koja se sudaraju
Evropska konvencija o ljudskim pravima, koja se u Bosni i Hercegovini primjenjuje direktno, štiti oba prava koja su ovdje u igri. Član 8. jamči pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, a član 10. slobodu izražavanja, koja obuhvata i slobodu medija. Nijedno od ta dva prava nema automatsku prednost, pa sudovi u svakom pojedinom slučaju procjenjuju koje preteže.
Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu razvio je za tu procjenu niz mjerila. Sudovi se, između ostalog, pitaju:
- doprinosi li objava raspravi od javnog interesa ili samo zadovoljava znatiželju;
- koliko je osoba poznata i ima li javnu funkciju;
- čime se objava bavi: profesionalnim djelovanjem ili privatnim životom;
- kako se osoba ranije odnosila prema medijima;
- na koji su način fotografije ili informacije pribavljene;
- kakve su posljedice objave za osobu o kojoj je riječ.
Javni interes nije isto što i znatiželja javnosti
Ključna razlika je između onoga što je važno da javnost zna i onoga što javnost zanima. Rad političara, trošenje javnog novca ili profesionalni postupci osobe na istaknutom položaju pitanja su javnog interesa. Porodični odmor, posjeta ljekaru ili šetnja s djecom u pravilu nisu, čak i kada se odvijaju na javnom mjestu.
Prema praksi suda u Strasbourgu, i vrlo poznate osobe imaju opravdano očekivanje privatnosti u situacijama koje nemaju veze s njihovom javnom ulogom. Granica je različita za različite kategorije: nosioci javnih funkcija moraju trpjeti više od pjevača ili glumaca, a ovi više od ljudi koji su u javnost dospjeli slučajno.
Posebno zaštićena područja
Neke kategorije uživaju pojačanu zaštitu gotovo u svim evropskim pravnim sistemima i novinarskim kodeksima:
- djeca, uključujući djecu poznatih roditelja, čiji se identitet i fotografije u pravilu ne objavljuju bez saglasnosti;
- zdravstveno stanje, koje spada u posebno osjetljive lične podatke;
- dom i drugi prostori u kojima osoba opravdano očekuje da nije posmatrana;
- snimanje skrivenim sredstvima ili uz uznemiravanje i praćenje, što u mnogim državama može biti i kažnjivo.
Šta važi u Bosni i Hercegovini
Osim Evropske konvencije, u BiH se primjenjuju propisi o zaštiti ličnih podataka i o zaštiti od klevete, a pojedina teška zadiranja u privatnost, poput neovlaštenog snimanja, predviđena su i krivičnim zakonima. Štampani i online mediji obavezali su se na samoregulaciju kroz kodeks čiju primjenu prati Vijeće za štampu i online medije, dok je za radio i televiziju nadležna Regulatorna agencija za komunikacije.
Osoba koja smatra da joj je objavom povrijeđena privatnost može od redakcije tražiti ispravku ili uklanjanje sadržaja, podnijeti žalbu nadležnom tijelu ili pokrenuti sudski postupak. Budući da svaki slučaj zavisi od konkretnih okolnosti, za procjenu izgleda u sporu potreban je savjet advokata.
Ista pravila vrijede i izvan redakcija. Ko na društvenim mrežama dijeli tuđu fotografiju snimljenu u privatnoj situaciji, učestvuje u njenom širenju, bez obzira na to ko ju je prvi objavio.
