Brojevi kojima komentatori opisuju odbranu u rukometu označavaju raspored igrača po linijama, gledano od vlastitog gola prema sredini terena. Prvi broj govori koliko igrača stoji uz liniju golmanovog prostora, a naredni koliko ih je istureno prema napadačima. Zbir je uvijek šest, jer se golman ne računa.
6-0: zid na šest metara
U formaciji 6-0 svih šest igrača stoji u jednoj liniji uz golmanov prostor. Odbrana je zbijena, pa je teško dodati loptu pivotu ili se probiti do linije. Kada bek krene u šut, igrač nasuprot njemu kratko izlazi prema njemu, a zatim se vraća u liniju.
Prednost je sigurnost u sredini i dobra saradnja bloka s golmanom. Slabost je to što vanjski igrači protivnika imaju dovoljno prostora i vremena za šut s devet metara. Zato 6-0 najbolje funkcioniše s visokim odbrambenim igračima i golmanom koji dobro brani šuteve izdaleka.
5-1: jedan igrač isturen
U formaciji 5-1 petorica ostaju u liniji, a jedan igrač izlazi nekoliko metara naprijed, najčešće pred srednjeg beka. Njegov zadatak je da ometa organizaciju napada, presijeca dodavanja između bekova i tjera protivnika da igra dalje od gola.
Ovakva odbrana remeti ritam napada i donosi presječene lopte iz kojih nastaju kontranapadi. Cijena je više prostora iza isturenog igrača, koji napad pokušava iskoristiti utrčavanjem na crtu ili igrom s dva pivota.
3-2-1: duboka i agresivna
Formacija 3-2-1 ima tri linije: tri igrača uz golmanov prostor, dva ispred njih i jednog na vrhu. Odbrana je duboka i izlazi daleko prema napadačima, pa bekovima oduzima miran šut i tjera ih na greške.
Ovaj sistem se tradicionalno vezuje za jugoslavensku rukometnu školu, u kojoj je razrađen i dugo bio zaštitni znak tamošnjih ekipa. Traži brze, pokretne i dobro uigrane igrače, jer iza isturenih linija ostaje mnogo prostora uz crtu i na krilima.
Ostale varijante i šta gledati
Osim ova tri sistema, sreću se i 4-2 s dva isturena igrača, 3-3, te kombinovane odbrane u kojima jedan igrač čuva najopasnijeg šutera čovjek na čovjeka, dok ostali igraju zonu.
Nekoliko pitanja pomaže da se odbrana prepozna s tribine ili pred ekranom:
- Koliko igrača stoji na šest metara dok napad mirno dodaje loptu?
- Da li neko stalno stoji ispred linije slobodnog bacanja?
- Izlaze li odbrambeni igrači prema bekovima ili ih čekaju u bloku?
Dobre ekipe rijetko igraju samo jedan sistem. Treneri odbranu mijenjaju tokom utakmice, zavisno od protivnika, rezultata i broja igrača na terenu. Izbor uvijek polazi od vlastitog kadra: visoka i snažna ekipa bira zbijenu zonu, a brza i pokretna dublju odbranu.
