Maraton je jedina atletska disciplina čije ime dolazi iz predanja: prema antičkoj priči, glasnik je nakon bitke kod Maratona trčao do Atine da javi vijest o pobjedi. Trka nadahnuta tom pričom uvrštena je u program prvih modernih olimpijskih igara u Atini 1896. godine, a pobijedio je Grk Spiridon Louis.
Odakle neobična dužina
Prvi olimpijski maratoni nisu imali istu dužinu; trčalo se oko 40 kilometara, zavisno od trase. Na Igrama u Londonu 1908. godine staza je iznosila 26 milja i 385 jardi, što je 42,195 kilometara. Ta je dužina 1921. godine usvojena kao zvanični standard i od tada se ne mijenja. Polumaraton je tačno upola kraći: 21,0975 kilometara.
Žene su olimpijski maraton prvi put trčale u Los Angelesu 1984. godine.
Kako se mjeri staza
Da bi rezultati bili zvanično priznati, trasu mora izmjeriti ovlašteni mjerilac. Koristi se metoda kalibrisanog bicikla: na točak se postavlja brojač koji se prethodno baždari na tačno izmjerenoj dionici, a zatim se staza prolazi najkraćom mogućom linijom kojom trkač smije trčati. Dužini se dodaje mali sigurnosni dodatak, kako staza ni u kojem slučaju ne bi bila kraća od propisane.
Za priznavanje rekorda postoje i dodatni uslovi. Cilj ne smije biti znatno niži od starta, pa je dozvoljen pad najviše jedan metar po kilometru. Start i cilj ne smiju biti ni previše udaljeni zračnom linijom, kako vjetar u leđa ne bi nosio trkače cijelim putem.
Šta sve organizator mora obezbijediti
Gradska trka zahtijeva saradnju s lokalnim vlastima, policijom i hitnom pomoći. Među osnovnim zadacima su:
- dozvole i plan privremene obustave saobraćaja duž trase;
- okrepne stanice s vodom u pravilnim razmacima, a na dužim trkama i s napicima i hranom;
- medicinski punktovi i vozila hitne pomoći na trasi i u cilju;
- elektronsko mjerenje vremena čipom u startnom broju ili na patici;
- jasno označeni kilometri, redari i volonteri na raskrsnicama;
- startne zone prema očekivanom vremenu, kako se brži i sporiji trkači ne bi sudarali.
Kod masovnih trka razlikuju se dva vremena. Bruto vrijeme teče od startnog pucnja, a neto od trenutka kada trkač pređe startnu liniju. Pobjednici se po pravilu određuju prema bruto vremenu, dok rekreativcima više znači neto.
Vremenski limit i priprema
Organizatori određuju vremenski limit nakon kojeg se saobraćaj ponovo pušta; on se razlikuje od trke do trke i objavljuje se u propozicijama. Mnoge priredbe uz maraton nude polumaraton i kraće trke, što je bolji izbor za prve nastupe.
Maraton traži višemjesečnu postepenu pripremu. Osobe koje se dugo nisu bavile sportom ili imaju zdravstvene tegobe trebaju se prije početka priprema posavjetovati s ljekarom.
