Saz i šargija pripadaju istoj porodici: to su trzalački instrumenti s kruškolikim tijelom i dugim vratom, srodni tamburama i lutnjama dugog vrata koje se sviraju od Balkana do srednje Azije. Na ove prostore stigli su u osmanskom razdoblju i vremenom dobili lokalne oblike. Iako neupućenom oku izgledaju slično, u bosanskohercegovačkoj tradiciji imaju različite uloge.
Saz: pratilac pjevača
Saz je veći od ova dva instrumenta. Ima duboko, kruškoliko tijelo, dug vrat s pragovima i metalne žice raspoređene u nekoliko skupina, takozvanih horova. Svira se trzalicom. Raspored pragova razlikuje se od onog na gitari, pa je na sazu moguće odsvirati i tonske razmake manje od polustepena, što je važno za ljestvice orijentalnog porijekla.
U Bosni i Hercegovini saz se najčešće vezuje za sevdalinku i gradsku sredinu. Pjevanje uz saz smatra se jednim od najstarijih načina izvođenja ovih pjesama: svirač je obično i pjevač, tempo je slobodan, a instrument više odgovara glasu nego što mu zadaje ritam. Zvuk je zvonak i pomalo oštar, s dugim odzvanjanjem praznih žica.
Šargija: instrument sela i kola
Šargija je manja i lakša, s užim tijelom koje se izrađuje iz jednog komada drveta ili od više spojenih dužica. Obično ima šest ili sedam žica raspoređenih u tri ili četiri hora. Pragovi su nekada bili pomični, a danas su najčešće metalni i ugrađeni u vrat.
Vezuje se prije svega za seosku tradiciju, naročito u sjevernoj i srednjoj Bosni. Često prati violinu u onome što se danas naziva izvornom muzikom, a svira se i uz kolo. U odnosu na saz, sviranje je ritmičnije i gušće, s neprekidnim „brujanjem“ pratećih žica.
Kako ih razlikovati
- Veličina: saz je veći i dubljeg tijela, šargija manja i uža.
- Uloga: saz prati solo pjevača, šargija češće svira u paru s violinom ili uz ples.
- Sredina: saz se vezuje za gradsku pjesmu, šargija za seosku.
- Način sviranja: saz ostavlja prostor i tišinu, šargija održava stalan ritam.
Granice nisu stroge. Nazivi i oblici razlikuju se od kraja do kraja, a graditelji instrumenata često rade po vlastitim mjerama, pa se u praksi mogu sresti i prijelazni tipovi.
Gdje se danas mogu čuti
Oba instrumenta i dalje se izrađuju ručno, u malim radionicama. Saz se može čuti na koncertima i snimcima izvođača koji njeguju stariji način pjevanja sevdalinke, dok je šargija redovan dio smotri izvornog stvaralaštva i nastupa kulturno-umjetničkih društava. Ko želi učiti, najsigurniji put je i dalje onaj tradicionalni: pronaći svirača i učiti gledajući i slušajući, jer se mnogo toga u ovoj muzici ne može zapisati notama.
