Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka često se spominju u istoj rečenici, sjedišta su im u Washingtonu, a godišnje sastanke održavaju zajedno. Obje institucije dogovorene su u julu 1944. godine na konferenciji u Bretton Woodsu, u američkoj saveznoj državi New Hampshire, gdje su predstavnici više od 40 država planirali finansijski poredak nakon Drugog svjetskog rata. Zadaci su im, međutim, od početka bili podijeljeni.
Čime se bavi MMF
Fond brine o stabilnosti međunarodnog monetarnog sistema. To radi na tri načina:
- Nadzor. Redovno analizira ekonomske politike članica i objavljuje procjene i prognoze.
- Kreditiranje. Odobrava zajmove državama koje ne mogu podmiriti obaveze prema inostranstvu ili im prijeti kriza platnog bilansa.
- Tehnička pomoć. Savjetuje vlade i centralne banke o porezima, statistici i upravljanju javnim finansijama.
Zajmovi se u pravilu isplaćuju u ratama i vezani su za program reformi koji država dogovori s Fondom. Upravo su ti uslovi najčešći predmet kritike: protivnici smatraju da mjere štednje pogađaju socijalno najosjetljivije, dok Fond navodi da bez prilagodbe kriza ne bi bila savladana.
Čime se bavi Svjetska banka
Svjetska banka prvobitno je osnovana radi obnove ratom razorene Evrope, a danas joj je cilj smanjenje siromaštva i podrška dugoročnom razvoju. Finansira konkretne projekte, poput puteva, energetike, škola, zdravstva i vodosnabdijevanja, te reforme javnog sektora.
Pod tim imenom zapravo djeluje grupa od pet institucija. Međunarodna banka za obnovu i razvoj kreditira države srednjeg dohotka, a Međunarodno udruženje za razvoj daje najsiromašnijim zemljama povoljne kredite i bespovratna sredstva. Preostale tri bave se ulaganjima u privatni sektor, osiguranjem investicija od političkih rizika i rješavanjem investicijskih sporova.
Ko odlučuje
Za razliku od Generalne skupštine UN-a, ovdje ne vrijedi pravilo „jedna država, jedan glas“. Svaka članica MMF-a ima kvotu, koja okvirno odražava veličinu njene ekonomije. Kvota određuje koliko država uplaćuje, koliko može pozajmiti i koliku glasačku snagu ima. Slično je i u Svjetskoj banci, gdje glasovi zavise od udjela u kapitalu.
Za najvažnije odluke u Fondu potrebna je većina od 85 posto glasova, pa najveći dioničar, Sjedinjene Američke Države, praktično može sam zaustaviti takvu odluku. O raspodjeli kvota i većem uticaju zemalja u razvoju pregovara se godinama.
Prema nepisanom običaju, na čelu MMF-a je osoba iz Evrope, a na čelu Svjetske banke državljanin SAD-a. Ta praksa nije propisana nijednim dokumentom i često se osporava.
Članstvo i veza između dvije institucije
Obje institucije imaju oko 190 država članica, što je gotovo cijeli svijet. Država koja želi u Svjetsku banku mora prethodno postati članica MMF-a. Bosna i Hercegovina članica je obje institucije.
Najkraće rečeno, MMF se bavi makroekonomskom stabilnošću i kratkoročnim finansijskim teškoćama države kao cjeline, a Svjetska banka dugoročnim razvojem i pojedinačnim projektima.
