U izvještajima se često navodi samo „sud u Hagu“, iako u tom holandskom gradu djeluje više međunarodnih sudova. Dva koja se najčešće miješaju jesu Međunarodni sud pravde (MSP, na engleskom ICJ) i Međunarodni krivični sud (MKS, na engleskom ICC). Razlikuju se po tome ko pred njima može biti stranka, o čemu odlučuju i na čemu im počiva nadležnost.
Međunarodni sud pravde: sporovi među državama
MSP je glavni sudski organ Ujedinjenih nacija. Osnovan je Poveljom UN-a 1945. godine, a radi od 1946. u Palači mira. Ima 15 sudija, koje na mandat od devet godina biraju Generalna skupština i Vijeće sigurnosti, glasajući odvojeno.
Pred ovim sudom stranke mogu biti samo države. On ne sudi pojedincima i ne izriče kazne. Ima dvije vrste poslova:
- rješava sporove koje mu države iznesu, na primjer o granicama, tumačenju ugovora ili odgovornosti države za povredu međunarodnog prava;
- daje savjetodavna mišljenja o pravnim pitanjima kada to zatraže organi i agencije UN-a.
Nadležnost u sporovima zasniva se na pristanku država, datom posebnim sporazumom, odredbom nekog ugovora ili unaprijed datom izjavom. Presude su obavezujuće za strane u sporu i konačne. Savjetodavna mišljenja nisu obavezujuća, ali imaju znatan pravni autoritet.
Međunarodni krivični sud: odgovornost pojedinaca
MKS je stalni krivični sud osnovan Rimskim statutom, međunarodnim ugovorom usvojenim 1998. godine, koji je stupio na snagu 1. jula 2002. Nije organ Ujedinjenih nacija, nego samostalna organizacija koju finansiraju države članice Statuta. Ima 18 sudija i nezavisno Tužilaštvo.
Sud vodi postupke protiv pojedinaca, bez obzira na njihovu funkciju, za četiri grupe djela: genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločin agresije. Nadležan je za djela počinjena nakon stupanja Statuta na snagu, i to u pravilu ako su počinjena na teritoriji države članice ili ako je osumnjičeni njen državljanin. Situaciju mu može uputiti i Vijeće sigurnosti UN-a.
Važno je načelo komplementarnosti: MKS postupa samo ako država koja je nadležna ne može ili ne želi sama provesti istragu i suđenje. Sud nema vlastitu policiju, pa hapšenje osumnjičenih zavisi od saradnje država.
Razlike ukratko
- Ko je stranka: pred MSP-om države, pred MKS-om pojedinci.
- Vrsta postupka: MSP utvrđuje prava i obaveze država, MKS krivičnu odgovornost.
- Osnov: MSP je dio sistema UN-a, MKS počiva na zasebnom ugovoru.
- Članstvo: sve članice UN-a ujedno su strane Statuta MSP-a, dok Rimski statut obavezuje samo države koje su mu pristupile.
Ko nije član MKS-a
Rimskom statutu pristupilo je više od 120 država, ali među njima nije nekoliko velikih sila, uključujući Sjedinjene Američke Države, Rusiju, Kinu i Indiju. Države mogu pristupiti Statutu, ali i povući se iz njega, pa se broj članica mijenja; ažuran spisak objavljuje Skupština država članica.
Treba dodati da su u Hagu radili i privremeni sudovi osnovani za određene sukobe. Oni su odvojeni i od MSP-a i od MKS-a, s vlastitim statutima i ograničenim mandatom.
