U raspravama o budućnosti motora s unutrašnjim sagorijevanjem redovno se pojavljuju dva pojma: biogoriva i sintetička goriva, odnosno e-goriva. Oba se predstavljaju kao zamjena za benzin i dizel fosilnog porijekla, ali se razlikuju po sirovini, načinu proizvodnje i dostupnosti.
Biogoriva: energija iz biomase
Biogoriva se proizvode iz biljnih i životinjskih sirovina. U cestovnom saobraćaju najvažnija su tri:
- Bioetanol nastaje fermentacijom šećera i škroba, na primjer iz kukuruza, šećerne repe ili žitarica, i miješa se s benzinom.
- Biodizel (FAME) dobija se iz biljnih ulja i otpadnih masti i miješa se s dizelom.
- HVO, hidrotretirano biljno ulje, nastaje obradom ulja i masti vodikom. Po hemijskom sastavu vrlo je blizak dizelu fosilnog porijekla.
Biogoriva se u Evropi već dugo dodaju običnom gorivu. Na to upućuju oznake na pumpama: E5 i E10 označavaju benzin s najviše pet, odnosno deset posto etanola, a B7 dizel s najviše sedam posto biodizela. Parafinska dizelska goriva, u koja spada HVO, nose oznaku XTL.
Razlikuju se biogoriva prve generacije, iz prehrambenih kultura, i napredna biogoriva iz otpada i ostataka. Prva se kritikuju jer zauzimaju poljoprivredno zemljište i mogu uticati na cijene hrane, pa propisi Evropske unije ograničavaju njihov udio i daju prednost naprednim.
Sintetička goriva: struja, vodik i ugljen-dioksid
E-goriva ne potiču iz biomase. Proizvode se tako da se elektrolizom iz vode dobije vodik, koji se zatim spaja s ugljen-dioksidom izdvojenim iz zraka ili industrijskih procesa. Rezultat su tečni ugljikovodici slični benzinu, dizelu ili kerozinu. Ako struja potiče iz obnovljivih izvora, pri sagorijevanju se oslobađa približno onoliko ugljen-dioksida koliko je prethodno upotrijebljeno u proizvodnji.
Prednost je u tome što bi se takvo gorivo moglo koristiti u postojećim vozilima i točiti na postojećim pumpama. Slabost je energetska: u svakom koraku proizvodnje gubi se dio energije, pa je za isti pređeni put potrebno višestruko više struje nego kada se ona koristi direktno u električnom automobilu. Proizvodnja je zasad mala i skupa.
Šta je zajedničko, a šta nije
Obje vrste goriva sagorijevaju u motoru, pa na mjestu upotrebe i dalje nastaju azotni oksidi i čestice. Vozilo mora imati iste sisteme za obradu ispušnih gasova kao i s fosilnim gorivom. Korist se odnosi na ukupnu emisiju ugljen-dioksida, a ona zavisi od porijekla sirovine i energije utrošene u proizvodnji.
Zbog ograničenih količina, mnogi stručnjaci smatraju da su ova goriva najpotrebnija ondje gdje je elektrifikacija teška: u avijaciji, brodarstvu i dijelu teškog transporta, te za postojeći vozni park.
Šta provjeriti prije točenja
Ne podnosi svaki motor svako gorivo. Većina novijih benzinaca predviđena je za E10, dok kod starijih vozila to treba provjeriti. Čisti HVO smiju koristiti samo dizelski motori za koje je proizvođač to odobrio. Podatak se nalazi u uputstvu vozila i na naljepnici uz poklopac rezervoara.
Propisi o obaveznom udjelu obnovljivih goriva i o tretmanu e-goriva u pravilima za nova vozila mijenjaju se, kako u Evropskoj uniji tako i u pojedinim državama, pa je za aktuelno stanje najsigurnije osloniti se na nadležne institucije.
