Farovi su se u posljednje dvije decenije promijenili više nego u prethodnih pola stoljeća. Halogenu sijalicu najprije je potisnuo ksenon, a zatim su svjetleće diode (LED) postale uobičajeno rješenje i u nižim klasama. Sljedeći korak su farovi koji oblik svjetlosnog snopa prilagođavaju saobraćaju oko vozila.
Od halogenke do svjetleće diode
Halogena sijalica svijetli tako što struja užari nit, pa veliki dio energije odlazi u toplotu. Svjetlo je toplije, žućkaste boje. Ksenonski far svjetlost stvara električnim lukom u gasu. Daje više svjetla uz manju potrošnju, ali traži visoki napon pri paljenju, a propisi uz njega zahtijevaju automatsko podešavanje visine snopa i pranje farova.
LED far koristi poluprovodničke diode. Troši malo energije, pali se trenutno, daje svjetlo blisko dnevnom i ima dug vijek trajanja. Pošto su diode male, konstruktori imaju veliku slobodu u oblikovanju, pa su farovi postali i prepoznatljiv dio dizajna.
Kako radi matrix far
Kod običnog fara vozač bira između kratkog i dugog svjetla. Matrix far, koji se u propisima naziva prilagodljivim dugim svjetlom, dugo svjetlo dijeli na više zasebnih segmenata, od kojih se svaki može samostalno ugasiti ili prigušiti.
Kamera iza vjetrobranskog stakla prepoznaje svjetla vozila koja dolaze u susret i onih ispred. Upravljačka jedinica zatim gasi samo one segmente koji bi zasljepljivali druge učesnike u saobraćaju. Oko njih ostaje „tamni tunel“, a ostatak ceste, bankine i znakovi i dalje su osvijetljeni dugim svjetlom. Vozač tako gotovo stalno vozi s najboljom mogućom vidljivošću, bez ručnog prebacivanja.
Broj segmenata određuje preciznost. Jednostavniji sistemi imaju desetak dioda po faru, a najnapredniji rade s hiljadama, pa i više od milion pojedinačno upravljanih tačaka svjetla. Dio vozila visoke klase ima i dodatni laserski izvor za vrlo daleko dugo svjetlo.
Automatska duga svjetla nisu isto što i matrix
Jednostavniji sistem, pomoć za duga svjetla, samo automatski prebacuje s dugog na kratko kada kamera uoči drugo vozilo. To je korisna funkcija, ali ne ostavlja dio ceste osvijetljenim dugim svjetlom. Slično vrijedi i za oznaku „LED farovi“ u opremi: ona sama ne znači da vozilo ima prilagodljivi snop. Šta je tačno ugrađeno, vidi se u opisu opreme konkretne verzije.
Šta treba znati u praksi
- Popravka je skuplja. LED izvori obično se ne mijenjaju pojedinačno kao sijalice, nego se mijenja modul ili cijeli far.
- Naknadna ugradnja LED sijalica u farove projektovane za halogenke u mnogim slučajevima nije homologovana i može zasljepljivati druge vozače. Prije takve izmjene treba provjeriti propise i uslove tehničkog pregleda.
- Čistoća i podešenost. Prljavo staklo fara i pogrešno podešena visina snopa umanjuju korist i najboljeg sistema.
- Kalibracija. Pošto matrix far zavisi od kamere, nakon zamjene vjetrobranskog stakla sistem treba provjeriti i po potrebi kalibrirati.
- Zimski uslovi. LED farovi se manje zagrijavaju, pa se snijeg i led na njima sporije tope nego na halogenim.
Sistem nije nepogrešiv: u magli, jakoj kiši ili kod slabo osvijetljenih učesnika u saobraćaju kamera može pogriješiti, pa vozač i dalje mora biti spreman sam prebaciti na kratka svjetla.
