Sistemi pomoći vozaču, poznati pod skraćenicom ADAS, iz skupe dodatne opreme prešli su u standardnu ponudu i manjih automobila. Proizvođači ih nazivaju različitim trgovačkim imenima, ali se iza njih krije nekoliko istih funkcija. Zajedničko im je da pomažu vozaču, a ne da ga zamjenjuju.
Čime automobil „gleda“ cestu
Sistemi se oslanjaju na senzore raspoređene po vozilu. Kamera iza vjetrobranskog stakla prepoznaje linije trake, vozila, pješake i saobraćajne znakove. Radar, obično u prednjoj maski ili braniku, mjeri udaljenost i brzinu vozila ispred i dobro radi i pri slabijoj vidljivosti. Ultrazvučni senzori služe za male udaljenosti pri parkiranju, a dio vozila ima i lidar, koji prostor snima laserskim zrakama. Podaci iz više senzora spajaju se u jednu sliku okoline.
Tri najčešće funkcije
- Adaptivni tempomat (ACC) održava zadanu brzinu, ali i razmak do vozila ispred. Kada ono uspori, automobil sam smanjuje brzinu, a kada se traka oslobodi, vraća se na zadanu. Izvedbe s funkcijom „stop and go“ mogu vozilo zaustaviti i ponovo pokrenuti u koloni.
- Pomoć pri zadržavanju trake postoji u više stepeni. Upozorenje na napuštanje trake samo obavještava vozača. Aktivni sistem blago ispravlja volan kada vozilo prelazi liniju bez žmigavca, a sistem centriranja stalno drži automobil u sredini trake.
- Automatsko kočenje u nuždi (AEB) prati prostor ispred vozila. Kada procijeni da prijeti sudar, najprije upozorava vozača, a ako on ne reaguje, samostalno koči. Noviji sistemi prepoznaju i pješake i bicikliste.
U Evropskoj uniji su napredno kočenje u nuždi, sistem za zadržavanje trake u nuždi i inteligentna pomoć pri kontroli brzine propisima postali obavezni za nova vozila, uz postepeno uvođenje posljednjih godina.
Gdje su granice
Nijedan od ovih sistema nije nepogrešiv, a uputstva proizvođača to jasno navode. Najčešća ograničenja su:
- prljavi, zaleđeni ili snijegom prekriveni senzori i kamera;
- jaka kiša, magla ili nisko sunce koje zasljepljuje kameru;
- izblijedjele, dvostruke ili privremene oznake na kolniku, česte u zonama radova;
- oštre krivine, stajaća vozila i neuobičajene prepreke;
- brzine izvan raspona za koji je sistem predviđen.
Automatsko kočenje pri većim brzinama često ne može spriječiti sudar, nego samo ublažiti njegove posljedice. Ponekad se javljaju i lažna upozorenja ili nepotrebna kočenja.
Vozač ostaje odgovoran
Kombinacija adaptivnog tempomata i centriranja u traci može ostaviti utisak da automobil vozi sam, ali to je i dalje pomoć vozaču. Ruke moraju ostati na volanu, a pogled na cesti, što vozilo provjerava senzorima na volanu ili kamerom usmjerenom prema vozaču.
Korisno je znati i da zamjena vjetrobranskog stakla, popravka branika ili promjena geometrije ovjesa mogu zahtijevati ponovnu kalibraciju kamere i radara. Bez nje sistemi mogu raditi netačno, pa takve radove treba povjeriti servisu koji ima odgovarajuću opremu.
