Tlo pod nogama djeluje nepomično, ali Zemljina kora nije jedna cjelina. Podijeljena je na velike i male ploče koje se pomjeraju po nekoliko centimetara ili milimetara godišnje, otprilike brzinom kojom rastu nokti. Na mjestima gdje se ploče dodiruju nakuplja se napetost, a kada je stijene više ne mogu podnijeti, nastaje zemljotres.
Šta se dešava u dubini
Stijene se pod pritiskom ponašaju pomalo elastično: savijaju se i godinama skladište energiju. Duž pukotina u kori, koje se zovu rasjedi, blokovi stijena su zaglavljeni trenjem. Kada napetost nadjača trenje, blokovi naglo skliznu jedan uz drugi, a oslobođena energija širi se kroz tlo u obliku seizmičkih talasa.
Mjesto u dubini gdje pucanje počinje naziva se žarište ili hipocentar, a tačka na površini tačno iznad njega epicentar. Što je žarište pliće, potres se na površini u pravilu jače osjeti na manjem području. Nakon glavnog udara obično slijede slabiji naknadni potresi, jer se stijene oko rasjeda prilagođavaju novom položaju.
Zašto baš Balkan
Sredozemlje je područje sudara Afričke i Evroazijske ploče. Između njih se nalazi Jadranska mikroploča, manji komad kore koji obuhvata dno Jadranskog mora i dio Apeninskog poluostrva. Ona se kreće prema sjeveru i sjeveroistoku i pritišće rub Evroazijske ploče.
Tim pritiskom izdignuti su Dinaridi, planinski lanac koji se pruža od Slovenije preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore do Albanije. Proces i dalje traje, pa su duž dinarskog pojasa brojni aktivni rasjedi. Zbog toga su jači potresi u regiji češći uz jadransku obalu i u njenom zaleđu nego u ravnicama na sjeveru.
O tome svjedoči i historija. Dubrovnik je teško stradao u zemljotresu 1667. godine, Skoplje 1963, Banja Luka u oktobru 1969, crnogorsko primorje u aprilu 1979, a područje Petrinje u Hrvatskoj krajem decembra 2020. godine.
Mogu li se zemljotresi predvidjeti
Seizmolozi mogu procijeniti gdje su jači potresi vjerovatniji i koliko jaki mogu biti. Na osnovu toga izrađuju se karte seizmičkog hazarda, koje su podloga za propise o gradnji. Ono što nauka ne može jeste reći tačan dan, mjesto i jačinu budućeg zemljotresa. Tvrdnje koje to obećavaju nemaju naučno uporište.
Budući da se potres ne može spriječiti ni najaviti, zaštita se svodi na pripremu. Najviše stradanja ne uzrokuje samo podrhtavanje, nego rušenje objekata, pa je gradnja prema seizmičkim propisima najvažnija mjera. U Bosni i Hercegovini potrese prate seizmološke službe pri entitetskim hidrometeorološkim zavodima, a upute za ponašanje daju službe civilne zaštite.
Opće preporuke su jednostavne: tokom potresa zakloniti se uz nosivi zid ili pod čvrst sto, dalje od stakla i teških predmeta, ne koristiti lift, a zgradu napustiti tek kada se podrhtavanje smiri.
