Antibiotici su lijekovi koji ubijaju bakterije ili zaustavljaju njihovo razmnožavanje. Od sredine dvadesetog stoljeća promijenili su medicinu: infekcije koje su ranije često završavale smrću postale su izlječive, a složene operacije mnogo sigurnije. Ta prednost, međutim, nije trajna, jer se bakterije prilagođavaju.
Evolucija na djelu
Bakterije se u povoljnim uslovima dijele vrlo brzo, neke i na svakih dvadesetak minuta. Pri svakoj diobi nasljedni materijal se prepisuje, a pri prepisivanju nastaju slučajne greške, mutacije. Među milijardama bakterija poneka će slučajno imati promjenu koja joj omogućava da preživi djelovanje lijeka.
Kada se primijeni antibiotik, osjetljive bakterije stradaju, a otporne ostaju i nastavljaju se množiti, sada bez konkurencije. To je prirodna selekcija u malom: lijek ne „stvara“ otpornost, nego odabire one koje je već imaju.
Bakterije imaju još jednu sposobnost koja ubrzava problem. Gene otpornosti mogu predati jedna drugoj, čak i između različitih vrsta, najčešće putem malih kružnih molekula DNK koje se zovu plazmidi. Tako se otpornost širi i bez nasljeđivanja s „roditelja“ na „potomke“.
Kako se bakterije brane od lijeka
- proizvode enzime koji razgrađuju antibiotik;
- mijenjaju mjesto u ćeliji na koje se lijek veže;
- izbacuju lijek iz ćelije posebnim „pumpama“;
- smanjuju propusnost ćelijske ovojnice, pa lijek teže ulazi.
Važno je naglasiti da otporan ne postaje čovjek, nego bakterija. Otporni sojevi mogu se prenijeti na druge ljude, zbog čega je ovo pitanje javnog zdravlja, a ne samo pojedinca.
Šta ubrzava širenje otpornosti
Otpornost je prirodna pojava, ali je ljudi ubrzavaju prekomjernom i pogrešnom upotrebom antibiotika, u medicini i u stočarstvu. Čest primjer je uzimanje antibiotika kod prehlade i gripe. Te bolesti izazivaju virusi, na koje antibiotici ne djeluju, pa lijek tada ne pomaže, a korisnim bakterijama u tijelu nanosi štetu i otpornima daje prostor.
Svjetska zdravstvena organizacija svrstava otpornost na antimikrobne lijekove među najveće prijetnje globalnom javnom zdravlju. Razvoj novih antibiotika spor je i skup, pa je čuvanje djelotvornosti postojećih jednako važno kao i potraga za novima.
Upozorenje staro koliko i penicilin
Alexander Fleming otkrio je penicilin 1928. godine, a već je u govoru povodom Nobelove nagrade 1945. upozorio da nepravilna upotreba može dovesti do otpornih bakterija. Zdravstvene ustanove zato poručuju isto: antibiotici se koriste samo kada ih propiše ljekar i onako kako je propisano, ne dijele se s drugima i ne čuvaju „za sljedeći put“. Uz to, pranje ruku, higijena hrane i vakcinacija smanjuju broj infekcija, a time i potrebu za antibioticima.
Ovaj tekst je informativan i ne zamjenjuje savjet ljekara ili farmaceuta.
