Na obalama okeana more se u pravilnom ritmu povlači i vraća, ponegdje otkrivajući kilometre dna. Tu pojavu, morske mijene, ljudi su hiljadama godina povezivali s Mjesecom, a tačno objašnjenje dao je Isaac Newton u sedamnaestom stoljeću, kada je opisao zakon gravitacije.
Zašto postoje dvije izbočine
Mjesečeva gravitacija ne djeluje jednako na sve dijelove Zemlje. Strana okrenuta Mjesecu bliža mu je i privučena jače nego središte planete, a suprotna strana slabije. Ta razlika razvlači Zemlju duž linije prema Mjesecu, pa se okeanska voda blago izdiže na dvije strane: na onoj okrenutoj Mjesecu i na suprotnoj.
Zemlja se okreće ispod tih izbočina, pa većina obala u jednom danu doživi dvije plime i dvije oseke. Budući da se i Mjesec za to vrijeme pomjeri na svojoj putanji, razmak između dvije plime nije tačno dvanaest sati, nego oko 12 sati i 25 minuta. Zato plima svakog dana kasni za oko 50 minuta.
Uloga Sunca
I Sunce izaziva morske mijene, ali je njegov učinak nešto manji od polovine Mjesečevog. Sunce je neuporedivo masivnije, ali je i oko 400 puta dalje, a plimna sila s udaljenošću vrlo brzo slabi.
Kada se Sunce, Zemlja i Mjesec nađu na istoj liniji, za mladog i punog Mjeseca, njihovi se uticaji zbrajaju i razlika između plime i oseke je najveća. Kada Mjesec i Sunce stoje pod pravim uglom, u vrijeme prve i posljednje četvrti, mijene su najslabije. Ti se ciklusi smjenjuju otprilike svakih sedam dana.
Zašto razlike nisu svuda iste
Na otvorenom okeanu plimni talas visok je manje od metra. Koliko će se more podići uz obalu, ovisi o obliku zaliva, dubini i veličini morskog bazena. U zalivu Fundy u Kanadi razlika između plime i oseke prelazi 15 metara, jer se oblik zaliva poklapa s ritmom plimnog talasa i pojačava ga.
Zatvorena mora imaju slabe mijene. U Sredozemlju su one uglavnom male, pa tako i u Jadranu: u njegovom južnom i srednjem dijelu razlika iznosi nekoliko desetina centimetara, a nešto je izraženija na krajnjem sjeveru. Na nivo Jadrana često više utiču vjetar i promjene atmosferskog pritiska nego sama plima.
Plima usporava Zemlju
Morske mijene imaju i jednu manje poznatu posljedicu. Trenje vode o morsko dno vrlo sporo koči rotaciju Zemlje, pa se dan produžava za otprilike dvije hiljaditinke sekunde po stoljeću. Istovremeno se Mjesec udaljava od Zemlje, oko 3,8 centimetara godišnje, što je izmjereno laserskim zracima odbijenim od reflektora koje su na Mjesecu ostavile misije Apollo.
Plimne sile djeluju i na čvrstu Zemljinu koru, koja se dva puta dnevno podigne i spusti za dvadesetak centimetara. To ne osjećamo jer se s tlom podiže sve oko nas.
