Ikonica sunca ili oblaka na telefonu izgleda jednostavno, ali iza nje stoji jedan od najsloženijih računskih poslova koje čovječanstvo svakodnevno obavlja. Prognoza vremena spoj je mjerenja sa cijele planete, zakona fizike i superračunara, uz završnu procjenu meteorologa.
Prvi korak: izmjeriti trenutno stanje
Da bi se izračunalo kakvo će vrijeme biti, mora se što tačnije znati kakvo je sada. Podaci stižu iz više izvora:
- meteorološke stanice na kopnu mjere temperaturu, pritisak, vlažnost, vjetar i padavine;
- baloni sa sondama, koji se puštaju sa stotina mjesta u svijetu, mjere stanje atmosfere po visini;
- sateliti snimaju oblake i mjere temperaturu i vlagu iznad okeana i nenaseljenih područja;
- radari prate gdje i koliko jako pada;
- brodovi, plutače i avioni dopunjuju sliku ondje gdje stanica nema.
Ti se podaci razmjenjuju među državama u okviru Svjetske meteorološke organizacije, jer vrijeme ne poznaje granice.
Drugi korak: računarski model
Atmosfera se u modelu dijeli na trodimenzionalnu mrežu tačaka, od tla do velikih visina. Za svaku tačku računar rješava jednačine koje opisuju kretanje zraka, prenos toplote i promjene vlage, pa korak po korak, po nekoliko minuta unaprijed, računa buduće stanje. Što je mreža gušća, model bolje „vidi“ planine, doline i obalu, ali zahtijeva više računarske snage.
Globalni modeli pokrivaju cijelu planetu, a regionalni manje područje s finijom mrežom. Meteorolozi u nacionalnim službama upoređuju više modela i prilagođavaju ih lokalnim prilikama, poput magle u kotlinama ili bure uz obalu, koje modeli ne prikažu uvijek dobro.
Zašto prognoza griješi
Atmosfera je haotičan sistem: mala razlika u početnim podacima može nakon nekoliko dana dati sasvim drugačiji ishod. To je šezdesetih godina prošlog stoljeća pokazao američki meteorolog Edward Lorenz, a pojava je postala poznata kao „efekat leptira“. Budući da nijedno mjerenje nije savršeno, greška s vremenom raste.
Zato se danas ne radi jedan proračun, nego niz njih s blago izmijenjenim početnim uslovima. Ako svi daju sličan rezultat, prognoza je pouzdana. Ako se raziđu, neizvjesnost je velika. Otuda i izrazi poput „vjerovatnoća padavina 30 posto“: to znači da u otprilike tri od deset sličnih situacija na tom mjestu padne kiša, a ne da će padati 30 posto dana.
Koliko unaprijed ima smisla gledati
Prognoza za naredna dva do tri dana danas je vrlo pouzdana. Za pet do sedam dana dobro pogađa opći razvoj, ali ne i pojedinosti, poput tačnog sata pljuska. Nakon desetak dana može se govoriti samo o tendenciji, naprimjer hoće li period biti topliji ili hladniji od prosjeka.
Najteže je predvidjeti lokalne ljetne pljuskove i grmljavinu, jer nastaju brzo i na malom prostoru. U Bosni i Hercegovini zvanične prognoze i upozorenja izdaju Federalni hidrometeorološki zavod i Republički hidrometeorološki zavod Republike Srpske, pa su njihove objave najbolji izvor kada se najavljuje nevrijeme.
