Na bijelom domaćem platnu gust, tamnoplavi ornament, toliko pravilan da izdaleka podsjeća na štampu. Tako izgleda zmijanjski vez, tradicionalna tehnika ukrašavanja tekstila iz sela na planini Manjači, nedaleko od Banje Luke.
Gdje je Zmijanje
Zmijanje je historijska oblast na visoravni Manjače, jugozapadno od Banje Luke. Kraj je u književnost uveo Petar Kočić, rođen u zmijanjskom selu Stričići, koji je u svojim pripovijetkama opisivao tamošnje ljude, njihov govor i prkos. Ista sredina koja je dala Kočićeve junake dala je i vez po kojem je ovaj kraj poznat u svijetu.
Po čemu se prepoznaje
Zmijanjski vez tradicionalno rade žene iz srpskih sela ovog kraja. Njegova osnovna obilježja lako se uoče:
- veze se koncem tamnoplave boje na bijeloj podlozi,
- ornamenti su geometrijski i nižu se u gustim, bogatim kompozicijama,
- izvodi se brojanjem niti platna, što daje izrazitu pravilnost šare,
- ukrašava žensku nošnju, prije svega košulje i marame, ali i kućni tekstil poput stolnjaka i posteljine.
Prema stručnom opisu, vez je svoj ornamentalni oblik zadržao od sredine 19. stoljeća. Bogatstvo i raspored šara nekada su govorili i o ženi koja nošnju nosi, o njenom porodičnom i društvenom položaju, pa je košulja bila neka vrsta lične karte.
Kako se umijeće prenosi
Vez se učio u kući. Djevojčice su posmatrale majke i bake, a zatim same pripremale ruho. Motivi se nisu crtali nego pamtili, i svaka vezilja ih je slagala na svoj način, pa dva potpuno ista komada gotovo da ne postoje.
S odlaskom stanovništva iz sela i nestankom nošnje iz svakodnevice, vez je mogao ostati samo muzejski predmet. To se nije dogodilo zahvaljujući udruženjima žena, radionicama i kursevima na kojima se tehnika prenosi mlađim generacijama. Danas se zmijanjski motivi nalaze i na savremenoj odjeći, modnim dodacima i suvenirima.
Upis na UNESCO-vu listu
Zmijanjski vez upisan je u novembru 2014. godine na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Bio je to prvi element nematerijalne baštine iz Bosne i Hercegovine koji je dobio to priznanje. Postupak zaštite i nominacije vodili su Muzej Republike Srpske i nadležno ministarstvo.
Nakon njega na istu listu upisani su i drugi elementi iz zemlje, među njima konjičko drvorezbarstvo, običaj takmičenja u košnji na Kupresu i sevdalinka.
Gdje ga vidjeti
Stari primjerci nošnje sa zmijanjskim vezom čuvaju se u etnološkim zbirkama Muzeja Republike Srpske u Banjoj Luci i Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ko želi vidjeti vezilje pri radu, treba pratiti zavičajne manifestacije i sajmove rukotvorina u banjalučkom kraju, na kojima se vez redovno predstavlja.
Zmijanjski vez dobar je primjer kako baština preživljava: ne tako što se zatvori u vitrinu, nego tako što nađe nove ruke i novu namjenu, a zadrži plavu boju i strpljenje koje traži.
