Na mjestu gdje se Drina, stiješnjena između strmih obala, naglo širi, stoji most koji je u svjetsku književnost ušao prije nego što su ga mnogi vidjeli uživo. Višegradska ćuprija je istovremeno vrhunsko djelo osmanskog inženjerstva i glavni junak najpoznatijeg romana Ive Andrića.
Zadužbina velikog vezira
Most je dao podići Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir Osmanskog carstva, porijeklom iz ovog kraja. Projektovao ga je Mimar Sinan, najznačajniji osmanski arhitekta, graditelj džamija Sulejmanije u Istanbulu i Selimije u Jedrenu. Gradnja je trajala od 1571. do 1577. godine.
Osnovni podaci o građevini govore dovoljno o njenim razmjerama:
- dužina mosta je 179,5 metara,
- nosi ga 11 kamenih lukova raspona od 11 do 15 metara,
- na lijevoj obali nalazi se prilazna rampa postavljena pod pravim uglom u odnosu na most.
Na sredini mosta je proširenje, kapija, s kamenom sofom za sjedenje i kamenim portalom na kojem su uklesani natpisi o gradnji. Upravo je kapija, kao mjesto susreta, dokolice i velikih historijskih lomova, središnja pozornica Andrićevog romana.
Oštećenja i obnove
Most je kroz stoljeća više puta popravljan, a najteže je stradao u dva svjetska rata. U Prvom svjetskom ratu srušena su tri luka, a u Drugom je oštećeno pet. Poslije oba rata uništeni dijelovi su obnovljeni, pa je građevina zadržala izvorni izgled.
Novi izazov donijele su hidroelektrane izgrađene na Drini u drugoj polovini 20. stoljeća, zbog kojih se nivo vode oko stubova često mijenja. Temeljita restauracija provedena je u drugoj deceniji 21. stoljeća uz podršku turske agencije TIKA, nakon sporazuma potpisanog 2010. godine. Most je namijenjen isključivo pješacima.
Svjetska baština od 2007. godine
Most je 2003. proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a 2007. godine upisan je na UNESCO-vu Listu svjetske baštine. U obrazloženju se ističe da je riječ o reprezentativnom djelu Sinana i klasičnog osmanskog graditeljstva, čija se elegancija proporcija može porediti s najboljim ostvarenjima italijanske renesanse.
Most i književnost
Ivo Andrić je djetinjstvo proveo u Višegradu, a priče i predanja koja je slušao uz ćupriju pretočio je u roman Na Drini ćuprija, objavljen 1945. godine. Hronika prati život kasabe od gradnje mosta do Prvog svjetskog rata, a sama građevina u njoj je stalna tačka oko koje se smjenjuju generacije, vlasti i sudbine.
Ko dolazi u Višegrad zbog mosta, dobro će učiniti ako ga pređe polako, zastane na kapiji i pogleda niz rijeku. Tek odatle postaje jasno zašto je jedna kamena građevina mogla postati okosnica romana koji je autoru donio svjetsku slavu.
