Školska lektira često ostavi utisak da su klasici teški, dosadni i daleki. Mnogi od tih naslova, međutim, čitaju se sasvim drukčije kada ih čovjek uzme svojom voljom. Ovaj izbor nije rang-lista ni kanon, već prijedlog redoslijeda za čitaoca koji želi upoznati književnost nastalu u Bosni i Hercegovini i o njoj.
Za početak: kratko i pitko
- Petar Kočić, Jazavac pred sudom (1904). Satira u kojoj seljak David Štrbac tuži jazavca austrougarskom sudu i pritom, tobože naivno, ismijava vlast. Kratka, duhovita i iznenađujuće savremena.
- Branko Ćopić, Bašta sljezove boje (1970). Zbirka pripovijedaka o djetinjstvu u Bosanskoj krajini, s djedom Radom i stricem Nidžom. Topla i sjetna knjiga, koja se čita u jednom dahu.
- Aleksa Šantić, izbor pjesama. Mostarski pjesnik pisao je ljubavne, rodoljubive i socijalne stihove. Neke njegove pjesme toliko su se odomaćile da se pjevaju kao sevdalinke.
Veliki romani
- Ivo Andrić, Na Drini ćuprija (1945). Hronika višegradske kasabe kroz četiri stoljeća, s mostom kao glavnim junakom.
- Ivo Andrić, Prokleta avlija (1954). Kratki roman smješten u carigradski zatvor, građen kao priča u priči. Dobar izbor za one kojima su velike hronike prezahtjevne.
- Meša Selimović, Derviš i smrt (1966). Ispovijest šejha Ahmeda Nurudina o strahu, vlasti i savjesti.
- Meša Selimović, Tvrđava (1970). Svjetliji pandan Dervišu, roman o povratniku iz rata koji utočište nalazi u ljubavi.
- Skender Kulenović, Ponornica (1977). Roman o povratku mladića u zavičaj i o svijetu begovske porodice koji nestaje.
Poezija i usmena baština
- Mak Dizdar, Kameni spavač (1966). Zbirka u kojoj govore ljudi pod stećcima. Čita se polako, najbolje naglas.
- Hasanaginica i izbor usmenih balada i sevdalinki. Usmena poezija temelj je na kojem je izrasla pisana književnost ovog prostora, a Hasanaginica, prvi put objavljena 1774. godine, njen je najpoznatiji tekst.
Kako čitati
Nekoliko praktičnih savjeta može pomoći da čitanje ne postane obaveza:
- Ne treba početi od najdeblje knjige. Kočić, Ćopić i Prokleta avlija dobar su uvod.
- Poeziju vrijedi čitati po nekoliko pjesama, a ne cijelu zbirku odjednom.
- Dobro izdanje s rječnikom turcizama i arhaizama znatno olakšava čitanje Andrića, Selimovića i Dizdara.
- Knjige se lijepo nadopunjuju putovanjem: Višegrad uz Andrića, Stolac i Radimlja uz Dizdara, Mostar uz Šantića, Zmijanje uz Kočića.
Napomena o izboru
Svaki ovakav spisak je nepotpun. Na njemu nema Hamze Hume, Derviša Sušića, Nedžada Ibrišimovića, Vitomira Lukića ni mnogih drugih autora, a nema ni savremenih pisaca, koji zaslužuju zaseban vodič. Većinu ovdje navedenih autora različite nacionalne književnosti smatraju svojima, a o tome se vode duge rasprave. Čitaocu one ne moraju biti prepreka: ove knjige nastale su iz iskustva Bosne i Hercegovine i najbolje se razumiju kada se čitaju zajedno.
