Skender Kulenović spada među one pisce čije ime zna gotovo svako ko je prošao kroz školu, ali čije se knjige rijetko uzimaju u ruke. Šteta, jer je riječ o autoru rijetke jezičke snage, podjednako uvjerljivom u dugoj poemi, strogom sonetu i prozi.
Od Petrovca do Travnika i Zagreba
Rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, u begovskoj porodici koja je nakon agrarne reforme osiromašila. Gimnaziju je završio kod isusovaca u Travniku, gdje je kao učenik, 1927. godine, objavio ciklus soneta Ocvale primule. Studij prava u Zagrebu nije dovršio, jer su ga više privlačili književnost i politika. Tridesetih godina pristupio je ljevičarskom pokretu, a 1941. otišao je u partizane.
Poema nastala na Kozari
Djelo po kojem je najpoznatiji, Stojanka majka Knežopoljka, nastalo je 1942. godine, neposredno nakon velike neprijateljske ofanzive na Kozaru, u kojoj je stradao ogroman broj civila. Poema je oblikovana kao tužbalica majke koja oplakuje tri poginula sina, ali se žalopojka postepeno pretvara u poziv na otpor.
Kulenović je u njoj spojio nekoliko tradicija:
- narodnu tužbalicu, s njenim ponavljanjima i zazivanjima,
- ritam i slikovitost usmene epike,
- moderni slobodni stih i ekspresivnu, gustu metaforiku.
Poema je prvi put kazivana pred borcima i narodom na Kozari, a ubrzo se širila prepisivanjem i recitovanjem. Bez obzira na to kako ko danas gleda na ratnu i poslijeratnu epohu, kritika se uglavnom slaže da je riječ o jednom od najsnažnijih pjesničkih tekstova nastalih u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima. Godinu kasnije napisao je i poemu Ševa.
Pozorište i novinarstvo
Poslije rata Kulenović je uređivao više listova i časopisa, a jedno vrijeme vodio je i dramu Narodnog pozorišta u Sarajevu. Napisao je komedije Djelidba, Večera i A šta sad?, u kojima se s dosta ironije bavi naravima i slabostima svojih savremenika.
Soneti i Ponornica
U zrelim godinama vratio se formi kojom je počeo. Dvije knjige soneta, objavljene 1968. i 1974. godine, mnogi smatraju vrhuncem njegovog pjesništva. U njima je jezik zgusnut do krajnosti, a teme su prolaznost, zavičaj, majka, jezik sam. Neki od tih soneta ubrajaju se u najbolje napisane na našem jeziku.
Roman Ponornica, objavljen 1977. godine, donosi sliku bosanske muslimanske porodice i sredine iz koje je pisac potekao, viđene očima mladića koji se iz škole vraća u zavičaj. Kulenović je umro 25. januara 1978. godine u Beogradu.
Odakle početi
Onome ko Kulenovića zna samo iz čitanke najbolje je krenuti od soneta, zatim pročitati Ponornicu, a poemi se vratiti na kraju. Tim redom najlakše se vidi koliko je širok raspon pisca kojeg su školski programi sveli na jedno djelo.
