Konjic je mnogima usputna stanica na putu od Sarajeva prema Mostaru i moru. Ko se zaustavi, otkrit će da ovaj grad na Neretvi čuva zanat po kojem je poznat daleko izvan granica zemlje: ručno rezbarenje drveta.
Šta je konjičko drvorezbarstvo
Riječ je o umjetničkom zanatu izrade namještaja, dijelova enterijera i sitnih upotrebnih predmeta ukrašenih ručno rezanim ornamentima. Prepoznatljiv je po gustim geometrijskim i biljnim motivima, urezanim u površinu drveta dlijetima različitih profila. Među najčešćim ukrasima su stilizovane ruže i rombovi koje majstori, po sličnosti s poznatom poslasticom, zovu baklavama.
Najčešće se koristi domaće drvo:
- orah, cijenjen zbog tamne boje i lijepe teksture,
- trešnja,
- javor.
Od njega nastaju stolovi, stolice, škrinje, police, kutije i peškuni, niski okrugli ili višeugaoni stolići koji su nekada bili neizostavan dio bosanske sobe.
Od seoske vještine do radionica
Korijeni zanata su u okolnim selima, gdje se drvo rezbarilo za kućne potrebe. U Konjicu se kao organizovana djelatnost razvija od kraja 19. stoljeća, u austrougarskom periodu, kada rezbareni namještaj nalazi kupce i izvan Bosne i Hercegovine. Početkom 20. stoljeća u gradu nastaju porodične radionice koje će zanat nositi kroz sve kasnije promjene.
Dvije porodice najčešće se spominju kao čuvari tradicije: Nikšići i Mulići. Njihove radionice djeluju od prve polovine 20. stoljeća, a znanje se u njima prenosi s generacije na generaciju. Porodica Mulić u svojoj kući čuva i zbirku starog rezbarenog namještaja, koja je 2006. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i otvorena je za posjetioce.
UNESCO-vo priznanje
Konjičko drvorezbarstvo upisano je 2017. godine na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. U obrazloženju se naglašava da zanat nije samo privredna djelatnost, već i dio identiteta lokalne zajednice: rezbareni predmeti nalaze se u kućama Konjičana svih vjera i nacionalnosti i smatraju se mjerilom lijepo uređenog doma.
Važan dio priče je i način prenošenja znanja. Uči se u radionici, uz majstora, godinama. Pored porodičnog nasljeđivanja, radionice obučavaju i mlade izvan porodice, pa zanat ima podmladak, što se za mnoge stare zanate ne može reći.
Tradicija i savremeni dizajn
Posljednjih godina konjički rezbari sarađuju s domaćim i stranim dizajnerima. Rezultat su komadi namještaja čistih, modernih linija, na kojima je ručni rez sveden na diskretan, ali prepoznatljiv potpis. Takav namještaj izlaže se na međunarodnim sajmovima dizajna i izvozi u brojne zemlje, čime je stari zanat dobio novo tržište.
Šta vidjeti u Konjicu
Posjetilac može obići radionice i izložbene prostore, vidjeti majstore pri radu i uporediti stare komade s novim. Uz Staru kamenu ćupriju na Neretvi, drvorezbarske radionice su ono po čemu se grad najviše pamti. Mala kutija ili podmetač s konjičkim rezom spadaju među rijetke suvenire iz Bosne i Hercegovine iza kojih zaista stoji ruka majstora.
