U mnogim kućama širom Bosne i Hercegovine još se čuva poneki stari ćilim: naslijeđen od nane, donesen u miraz ili kupljen za useljenje. Rijetko se gazi, češće se čuva smotan u ormaru i iznosi samo za posebne prilike. Taj odnos prema jednom komadu tkanine dovoljno govori o mjestu koje ćilim ima u ovdašnjoj kulturi.
Od domaće radinosti do zanata
Jednostavni vuneni prostirači tkali su se na ovom prostoru i prije dolaska Osmanlija. S osmanskom vlašću stižu orijentalni ćilimi, bogatiji ornament i složenije tehnike tkanja, koje domaće tkalje postepeno usvajaju i prilagođavaju vlastitom ukusu. Tako nastaje prepoznatljiv spoj lokalnih i istočnjačkih motiva koji se danas naziva bosanskim ćilimom.
Ćilim se stoljećima tkao u kući, na stanu, drvenom razboju. Vuna se strigla, prala, češljala, prela i bojila u domaćinstvu, a tkanje jednog većeg komada moglo je trajati mjesecima. Vještina se prenosila s majke na kćerku, a djevojka je pripremanjem ćilima i drugog ruha pokazivala umijeće i marljivost.
Sarajevska tkaonica
Prekretnica dolazi u austrougarskom periodu. Krajem 19. stoljeća u Sarajevu je, uz učešće bečke firme Philipp Haas i sinovi, pokrenuta tkaonica ćilima, a organizovano je i školovanje tkalja. Proizvodnja je time dobila radioničke razmjere, uvedeni su veliki uspravni razboji i nacrti koje su pripremali školovani crtači.
Radionica je snažno uticala i na kućno tkanje u cijeloj zemlji. Tkalje koje su u njoj naučile zanat nosile su znanje u svoje sredine, dodavale vlastite zamisli i stvarale nove šare. Sarajevski ćilimi iz tog doba prodavali su se i izvan Bosne i Hercegovine.
Po čemu se prepoznaje
Bosanski ćilim je ravno tkan, bez čvorova i flora, pa su mu lice i naličje gotovo jednaki. Uobičajene odlike su:
- vunena pređa, nekada bojena biljnim bojama,
- geometrijski ornament, s rombovima, zvijezdama, stepenastim i cik-cak linijama,
- stilizovani biljni motivi u središnjem polju i bordurama,
- topao kolorit u kojem često prevladavaju crvena, tamnoplava i oker.
Pojedini krajevi razvili su vlastite prepoznatljive šare, pa stručnjaci po rasporedu motiva i bojama mogu prilično pouzdano odrediti odakle koji komad potiče.
Više od prostirke
Ćilim se prostirao po podu, ali se i vješao na zid, prebacivao preko sećije i kreveta. Bio je cijenjen poklon za vjenčanje i useljenje u novu kuću, a u džamijama i crkvama nalazili su se ćilimi koje su darivali vjernici. Zato se o njemu govori kao o nosiocu porodičnog pamćenja, a ne samo kao o upotrebnom predmetu.
Zaštita i zbirke
Vrijedne zbirke ćilima čuvaju Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine i Muzej Sarajeva, koji ovu građu prikuplja i obrađuje od 1949. godine. Na inicijativu Muzeja Sarajeva, bosanski ćilim je 2026. godine uvršten na preliminarne liste nematerijalne kulturno-historijske baštine u zemlji, što je korak prema eventualnoj međunarodnoj zaštiti.
Tkanje je spor i zahtjevan posao, pa je tkalja sve manje. Ipak, radionice i udruženja u više gradova nastoje da vještina ne nestane, a stari motivi sve češće se pojavljuju i u savremenom dizajnu.
