Ko god je mijenjao novac u Bosni i Hercegovini zna da se odnos marke i eura ne mijenja: jedan euro vrijedi 1,95583 KM, isto kao i prije mnogo godina. To nije slučajnost ni dobra volja banaka, nego posljedica monetarnog uređenja koje se naziva valutni odbor. Riječ je o jednom od najstrožih načina vođenja monetarne politike, a njegova pravila upisana su u Zakon o Centralnoj banci BiH.
Šta je valutni odbor
Valutni odbor počiva na dva jednostavna pravila. Prvo, domaća valuta ima fiksni kurs prema stranoj valuti koja služi kao sidro. Drugo, svaka domaća novčanica i kovanica koja se pusti u opticaj mora imati puno pokriće u stranim sredstvima. Centralna banka, dakle, ne može stvarati marke „ni iz čega“: marke nastaju tako što neko centralnoj banci preda eure, a nestaju kada se marke zamijene nazad u eure.
Zakon to formuliše kao obavezu da novčana pasiva Centralne banke nikada ne smije biti veća od njenih neto deviznih rezervi. Konvertibilna marka je na početku bila vezana za njemačku marku, a nakon što je Njemačka prešla na zajedničku evropsku valutu, sidro je postao euro. Zvanični kurs je 1 KM za 0,511292 eura, odnosno 1,95583 KM za jedan euro.
Šta to znači u svakodnevnom životu
- Nema kursnog rizika prema euru. Ko ima primanja u markama, a kredit ili štednju s valutnom klauzulom u eurima, ne mora strahovati da će mu se obaveza promijeniti zbog kursa, sve dok aranžman važi.
- Prema drugim valutama marka se kreće kao euro. Ako euro oslabi prema dolaru ili švicarskom franku, u istoj mjeri slabi i marka. Kursevi tih valuta zato se mijenjaju svakodnevno.
- Mjenjački poslovi ipak koštaju. Fiksni je srednji kurs, ali banke i mjenjačnice imaju kupovni i prodajni kurs i mogu naplatiti proviziju. Razlika između ta dva kursa njihova je zarada.
- Jedino zakonsko sredstvo plaćanja je marka. Cijene izražene u eurima u oglasima česta su praksa, ali se plaćanje u zemlji obavlja u KM.
Cijena stabilnosti
Valutni odbor donosi predvidivost, ali oduzima alate koje imaju druge centralne banke. Centralna banka BiH ne može snižavati ili podizati kamatne stope da bi podstakla ili ohladila privredu, ne može štampati novac za pokrivanje budžetskog manjka niti može oslabiti valutu da bi izvoz postao jeftiniji. Prilagođavanje ekonomskim udarima zato pada na budžete, plate i cijene.
Česta je zabluda da fiksni kurs znači i iste cijene kao u eurozoni. Kurs je vezan, ali inflacija u BiH zavisi i od domaćih troškova, poreza, uvoznih cijena i potražnje, pa se može razlikovati od one u zemljama koje koriste euro.
Može li se kurs promijeniti
Kurs nije odluka koju guverner ili upravno vijeće mogu donijeti na sjednici. Budući da je zapisan u zakonu, svaka promjena tražila bi izmjenu zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH. Upravo ta „zaključanost“ pravila razlog je zbog kojeg se valutni odbor smatra vjerodostojnim: građani i preduzeća mogu planirati dugoročno jer znaju da odnos marke i eura ne zavisi od dnevnih odluka.
Za čitaoca je najvažnije zapamtiti razliku: stabilan kurs štiti od naglog pada vrijednosti valute, ali ne štiti od rasta cijena niti od loših ličnih finansijskih odluka.
