Kada se govori o obnovi bosanskohercegovačke kinematografije, „Savršeni krug“ se gotovo uvijek spominje na početku. Film reditelja Ademira Kenovića dovršen je 1997. godine i ubraja se među prve dugometražne igrane filmove nastale u zemlji nakon rata. Sniman je u samom Sarajevu, na lokacijama koje su tada još nosile vidljive tragove razaranja.
Pjesnik i dva dječaka
Glavni lik je Hamza, sarajevski pjesnik koji je ženu i kćerku poslao iz opkoljenog grada, a sam ostao. U njegov stan zalutaju dva brata, dječaci koji su izgubili porodicu, od kojih jedan ne čuje i ne govori. Hamza se o njima isprva brine nevoljko, a zatim sve predanije, pa film postaje priča o neočekivanom očinstvu u nemogućim okolnostima.
Kenović život pod opsadom prikazuje kroz svakodnevicu: traženje vode, prelazak ulice, snalaženje za hranu, strah i humor kojim se strah potiskuje. Film ne objašnjava politiku sukoba niti se bavi vojnim tokom rata. Zanima ga kako ljudi pokušavaju sačuvati osjećaj normalnosti i odgovornosti jedni prema drugima.
Autori i glumci
Scenarij su napisali Ademir Kenović, Abdulah Sidran i Pjer Žalica. Sidran je poznat kao scenarist filmova „Sjećaš li se Dolly Bell“ i „Otac na službenom putu“, a Žalica je kasnije režirao „Gori vatra“ i „Kod amidže Idriza“. Hamzu igra Mustafa Nadarević, u jednoj od svojih najzapaženijih filmskih uloga, a dječake tumače Almedin Leleta i Almir Podgorica. U filmu igra i Jasna Diklić.
Kenović je i prije rata bio afirmisan reditelj, poznat po filmu „Kuduz“ iz 1989. godine, koji je također nastao po Sidranovom scenariju.
Festivalski put
Film je 1997. godine prikazan na festivalu u Cannesu, u programu Petnaest dana autora, i tamo je dobio nagradu koja nosi ime francuskog novinara Françoisa Chalaisa, a dodjeljuje se filmovima koji se ističu životnošću i novinarskim duhom. Nakon toga je prikazan i nagrađivan na drugim međunarodnim festivalima.
Zašto je važan
Značaj filma je dvostruk. S jedne strane, to je umjetnički zaokružena drama koja i bez poznavanja okolnosti govori o brizi i gubitku. S druge strane, ima vrijednost svjedočanstva, jer ulice, zgrade i enterijeri u njemu nisu scenografija izgrađena za snimanje, nego stvarni grad kakav je bio sredinom devedesetih.
Zbog toga se „Savršeni krug“ često prikazuje uz druge filmove o tom razdoblju, ali se od mnogih razlikuje po tonu. Tih je, mjestimično poetičan, s prizorima snova i mašte koji prekidaju realistični tok. Naslov upućuje na crtanje kruga jednim potezom ruke, motiv koji se u filmu veže za Hamzu i njegov pokušaj da u neredu oko sebe pronađe nešto cjelovito.
Za generacije koje to vrijeme ne pamte, film je pristupačan način da ga razumiju kroz ljudsku, a ne kroz političku priču.
