Vanjskotrgovinski bilans je razlika između vrijednosti robe koju je zemlja izvezla i vrijednosti robe koju je uvezla u određenom periodu. Ako je izvoz veći, bilans je pozitivan i govori se o suficitu. Ako je veći uvoz, nastaje deficit. Bosna i Hercegovina u robnoj razmjeni tradicionalno bilježi deficit, što znači da iz inostranstva kupuje više robe nego što je tamo prodaje.
Kako se računa pokrivenost
Pokrivenost uvoza izvozom je jednostavan omjer: vrijednost izvoza podijeli se vrijednošću uvoza i pomnoži sa sto. Pokrivenost od 100 posto značila bi da su izvoz i uvoz jednaki. Kada je pokazatelj niži, zemlja dio uvoza mora platiti novcem koji nije zaradila izvozom robe.
Prednost ovog pokazatelja je u tome što ne zavisi od veličine privrede ni od inflacije, pa se lako poredi kroz godine. Mana mu je što ne govori ništa o strukturi: ista pokrivenost može se ostvariti izvozom sirovina ili izvozom složenih proizvoda s visokom dodanom vrijednošću.
Odakle dolaze podaci
Statistiku robne razmjene s inostranstvom objavljuje Agencija za statistiku BiH, a osnovni izvor su carinske deklaracije koje obrađuje Uprava za indirektno oporezivanje. Podaci se objavljuju mjesečno i razvrstavaju po zemljama partnerima, vrstama proizvoda i djelatnostima.
Prilikom čitanja tih saopćenja korisno je obratiti pažnju na nekoliko stvari:
- da li se poredi isti period prethodne godine, jer trgovina ima izražene sezonske oscilacije,
- koliki dio promjene dolazi od cijena, a koliki od količina, posebno kod energenata i metala,
- koje grupe proizvoda najviše utiču na ukupan rezultat.
Robni deficit nije cijela slika
Robna razmjena je samo jedan dio ekonomskih odnosa s inostranstvom. Zemlja prodaje i usluge, poput turizma, transporta, građevinskih radova ili informatičkih usluga, a novac ulazi i kroz doznake, penzije iz inostranstva i ulaganja. Sve te tokove obuhvata platni bilans, koji sastavlja Centralna banka BiH.
Zato se robni deficit ne može poistovjetiti s ukupnim „manjkom“ zemlje prema inostranstvu. Dio deficita u robi pokriva se suficitom u uslugama i prilivima od građana koji rade vani. Ipak, trajno visok robni deficit pokazuje da domaća proizvodnja ne zadovoljava domaću tražnju i da privreda zavisi od vanjskih izvora finansiranja.
Uvoz sam po sebi nije loš. Mašine, oprema i sirovine koje se uvoze često su preduslov za izvoz. Zemlje sa snažnom prerađivačkom industrijom obično imaju i veliki uvoz, jer uvoze dijelove i materijale koje potom ugrađuju u proizvode za strana tržišta. Važnije od samog broja jeste pitanje šta se uvozi i šta se od toga dalje proizvodi.
