Bruto domaći proizvod, skraćeno BDP, predstavlja ukupnu vrijednost svih finalnih roba i usluga proizvedenih na teritoriji jedne zemlje u određenom periodu, najčešće u jednoj godini ili jednom kvartalu. Riječ „finalnih“ je ključna: brašno koje pekara kupi da bi ispekla hljeb ne računa se posebno, jer je njegova vrijednost već sadržana u cijeni hljeba. Tako se izbjegava dvostruko brojanje.
Tri puta do istog broja
Statističari BDP računaju na tri načina, a rezultati bi se u teoriji trebali poklopiti.
- Proizvodni pristup sabira dodanu vrijednost svih djelatnosti, od poljoprivrede i industrije do trgovine i javne uprave, a zatim dodaje poreze na proizvode i oduzima subvencije.
- Rashodni pristup posmatra ko je proizvedeno kupio: domaćinstva, država, investitori i inostranstvo. Zato se sabiraju lična i javna potrošnja, investicije i izvoz, a oduzima se uvoz.
- Dohodovni pristup sabira ono što su učesnici u proizvodnji zaradili: naknade zaposlenima, dobit i mješoviti dohodak te poreze na proizvodnju.
U Bosni i Hercegovini BDP za državu obračunava i objavljuje Agencija za statistiku BiH, u saradnji s entitetskim zavodima za statistiku, koji objavljuju i podatke za entitete. Obračun se radi prema evropskoj metodologiji nacionalnih računa, pa su podaci uporedivi s onima drugih evropskih zemalja.
Nominalni i realni BDP
Nominalni BDP iskazan je u tekućim cijenama, onima koje su važile u godini na koju se odnosi. Ako cijene porastu, nominalni BDP raste i kada se ne proizvede ništa više. Zato se računa i realni BDP, iz kojeg je uklonjen uticaj promjene cijena. Kada se govori o „stopi ekonomskog rasta“, misli se upravo na promjenu realnog BDP-a u odnosu na prethodni period.
Za poređenje zemalja koristi se BDP po stanovniku, a često i BDP po paritetu kupovne moći, koji uzima u obzir da se za isti novac u različitim zemljama može kupiti različita količina roba i usluga.
Šta BDP ne pokazuje
BDP je mjera ekonomske aktivnosti, a ne blagostanja. Nekoliko stvari ostaje izvan njegovog dometa:
- neplaćeni rad u domaćinstvu i briga o članovima porodice,
- raspodjela dohotka, jer prosjek po stanovniku ne govori koliko ko zaista ima,
- stanje okoliša i potrošnja prirodnih resursa,
- kvalitet javnih usluga, zdravlje i slobodno vrijeme.
Dio neprijavljene ekonomije statističari procjenjuju i uključuju u obračun, ali te procjene uvijek nose određenu nesigurnost. Podaci o BDP-u se uz to naknadno revidiraju kako pristižu potpuniji izvori, pa prva objava za neki kvartal nije i konačna.
Zbog svega toga BDP je najbolje čitati zajedno s drugim pokazateljima, poput zaposlenosti, plata, cijena i vanjske trgovine. Sam za sebe govori koliko je privreda proizvela, ali ne i kako se u njoj živi.
