Kreditni rejting države je mišljenje specijalizovane agencije o tome koliko je vjerovatno da će država svoje dugove vraćati u cijelosti i na vrijeme. Nije ocjena životnog standarda ni kvaliteta vlasti u cjelini, već procjena rizika za one koji državi pozajmljuju novac.
Ko dodjeljuje rejting
Na svjetskom tržištu dominiraju tri agencije: Standard & Poor's, Moody's i Fitch. Država s agencijom zaključuje ugovor, dostavlja joj podatke i omogućava razgovore s institucijama, a agencija potom objavljuje ocjenu i redovno je preispituje.
Bosnu i Hercegovinu ocjenjuju agencije Standard & Poor's i Moody's. Informacije o važećoj ocjeni i njenim izmjenama objavljuje Centralna banka BiH, pa je to mjesto na kojem treba provjeriti aktuelno stanje.
Kako čitati oznake
Ocjene se iskazuju slovima. Kod agencija Standard & Poor's i Fitch ljestvica ide od AAA, kao najviše ocjene, prema nižim: AA, A, BBB, BB, B i dalje. Unutar razreda koriste se znakovi plus i minus. Moody's ima vlastite oznake, od Aaa naniže, uz brojeve od jedan do tri.
Najvažnija granica dijeli dva područja:
- investicijski razred, koji počinje ocjenom BBB-, odnosno Baa3, i označava relativno nizak rizik,
- špekulativni razred, ispod te granice, kod kojeg je rizik neurednog vraćanja duga veći.
Mnogi veliki ulagači, poput penzijskih fondova, smiju kupovati samo vrijednosne papire investicijskog razreda. Zato prelazak te granice zemlji otvara mnogo širi krug kreditora.
Uz ocjenu se objavljuju i izgledi: pozitivni, stabilni ili negativni. Oni nagovještavaju u kojem bi se smjeru ocjena mogla kretati u narednom periodu.
Šta agencije gledaju
- snagu i raznovrsnost privrede te izglede za rast,
- visinu i strukturu javnog duga i stanje budžeta,
- odnose s inostranstvom, uključujući deficit tekućeg računa i devizne rezerve,
- stabilnost finansijskog sistema i monetarni okvir,
- institucionalnu i političku stabilnost, odnosno sposobnost vlasti da donose i provode odluke.
Zašto je rejting važan
Što je ocjena viša, država se u pravilu zadužuje jeftinije, jer kreditori traže manju premiju za rizik. Rejting države obično je i gornja granica za ocjenu banaka i preduzeća iz te zemlje, pa posredno utiče i na njihove uslove zaduživanja. Stranim investitorima služi kao brz, premda grub, pokazatelj rizika zemlje.
Rejting ipak nije presuda. Agencije su i same griješile, a ocjena je mišljenje zasnovano na dostupnim podacima i procjeni analitičara. Zemlja koja se pretežno zadužuje kod međunarodnih finansijskih institucija manje zavisi od rejtinga nego ona koja redovno izdaje obveznice na međunarodnom tržištu, ali ocjena i tada utiče na percepciju ulagača.
