Koncesija je pravo koje javna vlast ugovorom daje privrednom društvu da određeno vrijeme koristi prirodno bogatstvo ili dobro u općoj upotrebi, ili da izgradi i koristi infrastrukturni objekat, uz plaćanje naknade. Vlast koja pravo daje naziva se koncesor, a društvo koje ga dobija koncesionar.

Ključno je da se koncesijom ne prenosi vlasništvo. Rudno blago, vode, šume ili ceste ostaju javno dobro, a koncesionar dobija samo pravo da ih pod ugovorenim uslovima iskorištava. Po tome se koncesija razlikuje od privatizacije.

Oglas
In-read video358×202 · MOB-A2

Za šta se dodjeljuju koncesije

  • istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina, poput uglja, kamena, soli ili ruda metala,
  • korištenje voda, uključujući flaširanje i izgradnju hidroelektrana,
  • izgradnju i korištenje energetskih objekata,
  • izgradnju i upravljanje cestama, aerodromima i drugom saobraćajnom infrastrukturom,
  • korištenje poljoprivrednog zemljišta, lovišta i sličnih dobara, tamo gdje propisi to predviđaju.

Ko je nadležan u BiH

Koncesije su u Bosni i Hercegovini uređene na više nivoa. Postoji zakon o koncesijama na nivou države, zakoni entiteta i Brčko distrikta, a u Federaciji BiH i kantonalni zakoni. Koji će se propis primijeniti zavisi od toga u čijoj je nadležnosti dobro o kojem je riječ. Zakoni predviđaju i komisije za koncesije kao tijela koja učestvuju u postupku i prate izvršavanje ugovora.

Budući da se ti propisi razlikuju i povremeno mijenjaju, postupak i nadležni organ treba provjeriti za svaki konkretan slučaj.

Postupak i ugovor

Koncesija se u pravilu dodjeljuje putem javnog poziva, na osnovu prethodno izrađene studije opravdanosti. Propisi poznaju i samoinicijativnu ponudu, kada zainteresovano društvo samo predloži projekat, a vlast potom ocjenjuje postoji li javni interes.

Ugovorom o koncesiji uređuju se:

Oglas
Rectangle300×250 · MOB-A3
  • predmet i područje koncesije,
  • rok na koji se daje i uslovi produženja,
  • koncesiona naknada, koja se obično sastoji od jednokratne naknade za dodijeljeno pravo i tekuće naknade vezane za obim korištenja ili prihod,
  • obaveze ulaganja, zaštite okoliša i sanacije prostora,
  • razlozi za raskid i sudbina izgrađenih objekata po isteku roka.

Kod infrastrukturnih projekata objekat nakon isteka koncesije u pravilu prelazi u ruke koncesora.

Na šta javnost treba obratiti pažnju

Koncesija može privući kapital i znanje koje javni sektor nema te donijeti prihod budžetu i lokalnoj zajednici. Može, međutim, i dugoročno vezati javno dobro pod nepovoljnim uslovima. Zato su važna pitanja kolika je naknada u odnosu na vrijednost resursa, kome prihod pripada, kako se nadzire ispunjavanje obaveza i da li su ugovor i studija dostupni javnosti.

Koncesija se često spominje zajedno s javno-privatnim partnerstvom. Razlika je, pojednostavljeno, u tome ko plaća: koncesionar se naplaćuje od korisnika ili prodajom resursa, dok kod javno-privatnog partnerstva privatnom partneru u pravilu plaća javni sektor.