Evropska unija zemljama koje žele postati članice pruža finansijsku pomoć kako bi svoje propise, institucije i privredu približile evropskim standardima. Za zapadni Balkan najvažnija su dva instrumenta: Instrument za pretpristupnu pomoć, poznat kao IPA, i Plan rasta za zapadni Balkan. Često se spominju zajedno, ali rade po različitoj logici.
IPA: pomoć kroz programe i projekte
IPA je glavni instrument pretpristupne pomoći. Planira se u sedmogodišnjim ciklusima koji prate budžet Unije, a treći ciklus, IPA III, pokriva period od 2021. do 2027. godine. Sredstva su bespovratna i dodjeljuju se kroz programe i projekte u oblastima poput vladavine prava, javne uprave, okoliša, saobraćaja, energije, poljoprivrede i prekogranične saradnje.
Novac se u pravilu ne uplaćuje u budžet zemlje korisnice, nego se troši kroz ugovore za radove, opremu, usluge i grantove, prema pravilima Unije. Koordinaciju pomoći u Bosni i Hercegovini vodi Direkcija za evropske integracije, a veliki infrastrukturni projekti dijelom se finansiraju kroz Investicijski okvir za zapadni Balkan, u kojem se bespovratna sredstva kombinuju s kreditima međunarodnih finansijskih institucija.
Plan rasta: novac za ispunjene reforme
Plan rasta Evropska komisija predstavila je 2023. godine. Počiva na četiri stuba:
- postepeno uključivanje zemalja regije u pojedine dijelove jedinstvenog tržišta Unije i prije članstva,
- jačanje ekonomske saradnje u regiji kroz zajedničko regionalno tržište,
- ubrzanje temeljnih reformi,
- dodatna finansijska pomoć.
Finansijski dio provodi se kroz Instrument za reforme i rast. Za cijelu regiju predviđeno je šest milijardi eura za period od 2024. do 2027. godine, od čega dvije milijarde bespovratnih sredstava i četiri milijarde povoljnih zajmova. Najmanje polovina ukupnog iznosa usmjerava se u investicije kroz Investicijski okvir za zapadni Balkan.
Ključna razlika u odnosu na IPA-u jeste uslovljenost. Svaka zemlja priprema reformsku agendu, dokument u kojem navodi konkretne mjere i rokove. Evropska komisija isplate odobrava u ratama, u pravilu dva puta godišnje, tek nakon što potvrdi da su dogovoreni koraci ispunjeni. Ako reforma izostane, pripadajući dio novca se ne isplaćuje, a nakon proteka predviđenog roka može biti preusmjeren drugim korisnicima.
Šta to znači u praksi
Pored posebnih reformskih koraka, isplate zavise i od općih uslova, kao što su makroekonomska stabilnost, uredno upravljanje javnim finansijama i poštivanje demokratskih principa i vladavine prava.
Za zemlju složenog ustavnog uređenja, poput Bosne i Hercegovine, to znači da se o sadržaju agende i njenom provođenju moraju usaglasiti različiti nivoi vlasti. Dio sredstava koji je zajam ulazi u javni dug i mora se vratiti, pa Plan rasta nije samo poklon, nego i obaveza.
Iznosi po zemljama, stanje isplata i tekst reformskih agendi objavljuju se na stranicama Evropske komisije i Direkcije za evropske integracije BiH.
