Una je poznata po boji vode i po slapovima koji se nižu od Martin Broda do Bihaća. Te slapove i kaskade rijeka nije zatekla, nego ih je sama stvorila. Materijal od kojeg su građeni zove se sedra, a njegov nastanak jedan je od najzanimljivijih prirodnih procesa u dinarskom kršu.
Kako nastaje sedra
Voda koja prolazi kroz krečnjačko podzemlje otapa kalcijev karbonat i nosi ga sa sobom. Dok teče mirno, taj mineral ostaje otopljen. Kada rijeka naiđe na prepreku, ubrza se i zapjeni, iz vode izlazi ugljikov dioksid i ona više ne može zadržati sav otopljeni karbonat. Višak se taloži kao sitni kristali.
Kristali se hvataju na mahovine, alge i bakterije koje žive na mjestima gdje voda pršti. Biljke nastavljaju rasti prema svjetlosti, a iza njih ostaje okamenjeni sloj. Tako nastaje lagan, šupljikav kamen pun otisaka biljaka. Barijera zbog toga polako raste, a s njom se podiže i slap.
Da bi se proces održao, potrebno je nekoliko uslova:
- voda zasićena kalcijevim karbonatom,
- brz i raspršen tok preko prepreka,
- čista voda, bez viška organskog zagađenja,
- žive zajednice mahovina i algi.
Štrbački buk i Martin Brod
Najpoznatija sedrena barijera na Uni je Štrbački buk, vodopad visok 24,5 metara, koji uprava Nacionalnog parka Una navodi kao najviši u parku. Rijeka se ovdje ruši preko nekoliko stepenica, a na tom dijelu toka ujedno čini granicu s Hrvatskom. Uz slap su uređene staze i vidikovci.
Uzvodno, kod Martin Broda, gdje se u Unu ulijeva Unac, sedra je izgradila cijeli splet manjih slapova, otočića i rukavaca. Među njima je i Milančev buk. Na tim rukavcima su se nekada nizale mlinice, a neke su sačuvane do danas.
Nacionalni park od 2008. godine
Gornji tok Une s dijelovima Unca i Krke zaštićen je 2008. godine kao Nacionalni park Una. Osim sedrenih slapova, park čuva kanjone, šume i staništa krupnih zvijeri poput medvjeda, vuka i risa, kao i bogat riblji svijet.
Zašto se po sedri ne hoda
Sedra raste sporo, a lomi se lako. Jedan korak može uništiti mahovinu na kojoj se kamen godinama taložio. Kada biljni pokrov nestane, barijera prestaje rasti, a voda je počinje nagrizati. Još veća opasnost je promjena same vode: zagađenje ili smanjenje protoka mogu zaustaviti taloženje na cijelom toku.
Zato su u parku određena mjesta za kupanje, rafting i šetnju, a kretanje po samim barijerama nije dozvoljeno. Slapovi Une izgledaju čvrsto i trajno, ali opstaju samo dok rijeka ostaje čista i živa.
