Na pitanje koji je najviši vrh Bosne i Hercegovine odgovor je jednostavan: Maglić, 2.386 metara nad morem. Manje je poznato da se planina nalazi na samoj državnoj granici i da njen najviši dio zapravo ne pripada Bosni i Hercegovini.
Planina na granici
Maglić se diže na jugoistoku zemlje, u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska, iznad doline rijeke Sutjeske i prašume Perućica. Preko planinskog grebena prolazi granica s Crnom Gorom. Vrh koji se računa kao najviša tačka Bosne i Hercegovine visok je 2.386 metara, dok se nedaleko od njega, na crnogorskoj strani, nalazi vrh koji je za koji metar viši i najčešće se navodi s 2.388 metara.
Zbog toga se u planinarskim vodičima mogu sresti nazivi Bosanski i Crnogorski Maglić. Riječ je o istom masivu, s dva bliska vrha na dvije strane granice.
Otkud ime
Naziv planine najčešće se povezuje s maglom, koja se oko vrha zadržava velik dio godine. To tumačenje je uvriježeno i logično, ali ga treba uzeti kao narodnu etimologiju, a ne kao dokumentovanu činjenicu. Sigurno je samo da planinari na Magliću često dožive nagle promjene vremena, čak i usred ljeta.
Kako se dolazi do vrha
Uobičajena polazna tačka je Tjentište, odakle makadamski put vodi kroz park prema Prijevoru. Odatle se prema vrhu kreće pješice. Postoji više pravaca, a razlikuju se po težini:
- direktni uspon sa sjeverne, bosanskohercegovačke strane strm je, mjestimično osiguran sajlama i traži iskustvo i sigurnost na stijeni,
- duži i blaži pristup vodi preko crnogorske strane, pored Trnovačkog jezera.
Trnovačko jezero, prepoznatljivo po obliku koji podsjeća na srce, nalazi se u Crnoj Gori, pa ovaj pravac podrazumijeva prelazak granice. Prije polaska treba provjeriti važeća pravila kod nadležnih službi i uprave parka te ponijeti lične dokumente.
Savjeti za one koji planiraju uspon
Maglić nije tehnički najzahtjevnija planina u regiji, ali nije ni izlet za potpune početnike. Visinska razlika je velika, hlada u višim dijelovima gotovo nema, a izvori vode su rijetki. Uobičajeno razdoblje za uspon je od kasnog proljeća do rane jeseni, dok zimski usponi traže odgovarajuću opremu i znanje.
Ko nema iskustva, najbolje će učiniti ako krene s planinarskim društvom ili licenciranim vodičem. S vrha se za vedrog dana vide Volujak, Bioč, Zelengora i duboko usječena dolina Sutjeske, a odmah ispod, na sjevernoj strani, tamna zelena površina Perućice.
