Pjesma koja svira u kafiću, na radiju, na svadbi ili u tržnom centru nečije je autorsko djelo, a zakon njenom tvorcu daje pravo na naknadu svaki put kada se javno koristi. Ta se naknada u svakodnevnom govoru naziva tantijema. Budući da autor ne može sam pratiti gdje se sve njegova muzika pušta, taj posao u njegovo ime obavljaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.
Ko sve ima pravo na naknadu
U jednoj snimljenoj pjesmi susreće se više vrsta prava, a svako ima svog nosioca:
- autorsko pravo pripada kompozitoru, tekstopiscu i aranžeru;
- pravo izvođača pripada pjevačima i muzičarima koji su pjesmu izveli;
- pravo proizvođača fonograma pripada onome ko je snimak proizveo, najčešće diskografskoj kući.
Prava izvođača i proizvođača nazivaju se srodnim pravima. Ista osoba može biti u više uloga: kantautor koji sam izdaje svoju muziku nosilac je svih triju prava.
Autorsko pravo ne traje neograničeno. U Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama Evropske unije, imovinska prava autora traju za njegovog života i 70 godina nakon smrti, a zatim djelo postaje javno dobro. Srodna prava imaju vlastite, zakonom određene rokove.
Kako radi kolektivna organizacija
Kolektivna organizacija je udruženje nosilaca prava koje ne posluje radi dobiti. Njen posao ima tri koraka. Prvo, korisnicima muzike izdaje dozvole i naplaćuje naknadu prema tarifi. Korisnici su radio i televizijske stanice, kablovski operateri, organizatori koncerata, ugostiteljski objekti, hoteli, trgovine i svi drugi koji muziku javno saopćavaju. Drugo, od korisnika prikuplja podatke o tome šta je izvođeno. Treće, prikupljeni novac, nakon odbitka troškova rada, raspodjeljuje nosiocima prava prema pravilima raspodjele.
Organizacije iz različitih zemalja povezane su ugovorima o uzajamnom zastupanju. Zahvaljujući njima domaći autor dobija naknadu kada se njegova pjesma izvodi u inostranstvu, a strani kada se njegova izvodi kod nas.
Stanje u Bosni i Hercegovini
Ovu oblast uređuju Zakon o autorskom i srodnim pravima i Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, oba na državnom nivou. Dozvolu za rad kolektivnim organizacijama izdaje Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, koji nadzire i njihov rad.
Prema podacima Instituta, dozvolu za prava autora muzičkih djela ima Asocijacija kompozitora – muzičkih stvaralaca (AMUS). Posebne organizacije postoje za prava izvođača te za prava proizvođača fonograma, kao i za pojedina prava u drugim oblastima. Aktuelni spisak organizacija s važećom dozvolom objavljuje se na stranici Instituta, i to je mjesto na kojem ga treba provjeriti.
Šta to znači u praksi
Za autore i izvođače: naknada se ne isplaćuje automatski. Potrebno je učlaniti se u odgovarajuću organizaciju i prijaviti svoja djela, odnosno snimke, s tačnim podacima o udjelima svih autora.
Za vlasnike lokala i organizatore događaja: kupljeni CD ili pretplata na streaming servis namijenjeni su privatnoj upotrebi i ne daju pravo na javno puštanje muzike. Za to je potrebna dozvola kolektivne organizacije, a visina naknade zavisi od tarife, vrste i veličine prostora.
Za publiku: dio cijene koncertne ulaznice i dio radijskih prihoda vraća se onima koji su muziku stvorili, što mnogim autorima čini važan dio prihoda, naročito onima koji sami ne nastupaju.
