Ofsajd je jedanaesto od sedamnaest pravila nogometne igre i vjerovatno jedino oko kojeg se redovno spore i oni koji nogomet prate decenijama. Razlog je jednostavan: pravilo ima dva dijela koja se često miješaju. Jedno je biti u ofsajd poziciji, a drugo napraviti ofsajd prekršaj.
Šta je ofsajd pozicija
Igrač je u ofsajd poziciji ako je u trenutku kada mu saigrač dodaje loptu:
- na protivničkoj polovini terena, i
- bliže protivničkoj gol-liniji i od lopte i od pretposljednjeg protivničkog igrača.
Pretposljednji protivnik je najčešće posljednji igrač odbrane, jer je golman obično posljednji, ali to ne mora biti tako. Ako golman istrči, računaju se dva igrača najbliža gol-liniji, ma ko oni bili.
Gleda se položaj glave, trupa i nogu. Šake i ruke se ne uzimaju u obzir, ni kod napadača ni kod odbrambenih igrača, jer se njima ne može postići regularan gol. Igrač koji je u istoj liniji s pretposljednjim protivnikom nije u ofsajdu.
Kada pozicija postaje prekršaj
Sama ofsajd pozicija nije kažnjiva. Sudija svira tek ako se igrač iz te pozicije uključi u igru, a to može učiniti na tri načina:
- tako što igra loptom ili je dodirne nakon dodavanja saigrača,
- tako što ometa protivnika, na primjer zaklanja pogled golmanu ili ide u duel za loptu,
- tako što stiče prednost, recimo kada do njega lopta dođe nakon odbijanja od stative, prečke ili odbrane golmana.
Kazna je indirektan slobodan udarac za protivničku ekipu. Zbog toga asistenti danas često čekaju s podizanjem zastavice dok se akcija ne završi: ako se pogriješi, gol se može provjeriti na snimku, a prerano prekinuta akcija ne može se vratiti.
Kada ofsajda nema
Ofsajda nema ako igrač loptu primi direktno iz udarca s gola, ubacivanja iz auta ili udarca iz ugla. Nema ga ni kada je igrač na vlastitoj polovini u trenutku dodavanja, bez obzira na to gdje loptu primi.
Posebno je osjetljiva situacija u kojoj lopta do napadača dođe od protivnika. Ako je odbrambeni igrač namjerno igrao loptom i pogriješio, napadač koji je bio u ofsajd poziciji više se ne kažnjava. Ako se lopta od protivnika samo odbila ili je riječ o odbrani udarca koji je išao prema golu, ofsajd i dalje važi.
Kako se pravilo mijenjalo
Prva pravila engleskog nogometnog saveza iz 1863. godine bila su vrlo stroga prema napadačima. Tri godine kasnije uvedeno je pravilo po kojem su između napadača i gol-linije morala biti najmanje tri protivnika. Od 1907. igrač ne može biti u ofsajdu na vlastitoj polovini.
Najveća promjena dogodila se 1925. godine, kada je broj potrebnih protivnika smanjen s tri na dva, što je odmah povećalo broj golova i promijenilo taktiku. Od 1990. igrač u liniji s pretposljednjim protivnikom više nije u ofsajdu, a kasnija tumačenja preciznije su odredila koji se dijelovi tijela gledaju i šta znači ometanje protivnika.
Danas se u takmičenjima s video-tehnologijom ofsajd mjeri linijama na snimku, a u nekima i poluautomatskim sistemom. Pravilo je pritom ostalo isto, promijenila se samo preciznost s kojom se primjenjuje.
