Na internetu se često mogu naći tablice koje tvrde da tačno pokazuju koliko koji servis plaća za jedno preslušavanje. Takve brojke su u najboljem slučaju prosjek izračunat unazad, jer većina velikih streaming servisa ne plaća po unaprijed određenoj cijeni. Sistem raspodjele je složeniji, a razumjeti ga znači razumjeti zašto dva izvođača s istim brojem preslušavanja mogu zaraditi vrlo različite iznose.
Zajednički fond umjesto cjenovnika
Najrašireniji model zasniva se na zajedničkom fondu. Servis u jednom razdoblju prikupi prihod od pretplata i oglasa, zadrži svoj dio, a ostatak namijeni nosiocima prava. Taj se ostatak dijeli prema udjelu: ako su snimci jednog izdavača činili određeni postotak svih preslušavanja u toj zemlji u tom mjesecu, izdavaču pripada približno toliki postotak fonda.
Iz toga slijedi nekoliko posljedica:
- vrijednost jednog preslušavanja mijenja se iz mjeseca u mjesec;
- preslušavanje pretplatnika vrijedi više od preslušavanja s besplatnog računa;
- vrijednost zavisi od zemlje, jer se cijene pretplate i prihodi od oglasa razlikuju;
- novac pretplatnika ne ide nužno izvođačima koje je taj pretplatnik slušao, nego onima koji imaju najveći udio u ukupnom slušanju.
Upravo zbog posljednje tačke dio industrije zagovara drugačiji model, u kojem bi se pretplata svakog korisnika dijelila samo među izvođačima koje je on zaista slušao. Neki servisi takav pristup isprobavaju, ali on nije postao standard.
Dva prava u jednoj pjesmi
Svaka snimljena pjesma sadrži dvije odvojene vrste prava, i novac ide dvama putevima.
Pravo na snimak pripada onome ko je snimanje finansirao, najčešće diskografskoj kući, a kod samostalnih izdanja samom izvođaču. Tom nosiocu ide veći dio iznosa koji servis isplaćuje.
Autorsko pravo na kompoziciju i tekst pripada autorima i njihovim muzičkim izdavačima. Taj se dio u pravilu naplaćuje preko kolektivnih organizacija i izdavača, a ne direktno od servisa.
Izvođač koji nije autor pjesme ne učestvuje u autorskom dijelu, a autor koji ne pjeva ne učestvuje u dijelu za snimak.
Koliko od toga stigne do izvođača
Odgovor zavisi od ugovora. Izvođač s klasičnim diskografskim ugovorom dobija dogovoreni postotak prihoda od snimka, i to često tek nakon što izdavač iz njegovog dijela povrati unaprijed isplaćeni avans i dio troškova. Izvođač koji muziku objavljuje sam, preko digitalnog distributera, zadržava znatno veći dio, ali sam snosi troškove snimanja, spotova i promocije.
Ako pjesmu izvodi grupa, iznos se dalje dijeli među članovima, a svoj dogovoreni udio mogu imati i producent te gostujući izvođači.
Zašto streaming rijetko ostaje jedini prihod
Za većinu muzičara streaming je samo jedan od izvora. Uz njega dolaze nastupi, prodaja ulaznica i majica, naknade za javno izvođenje i emitovanje, licenciranje muzike za filmove i reklame te sponzorski ugovori. Streaming pritom ima i ulogu koja se ne vidi na obračunu: služi kao izlog kroz koji publika otkriva izvođača i odlučuje hoće li kupiti ulaznicu za koncert.
