Malo je žanrova koji su toliko utjecali na muziku 20. stoljeća kao blues. Bez njega ne bi bilo jazza, rhythm and bluesa, rock and rolla, soula ni hard rocka u oblicima koje poznajemo. Sam blues pritom počiva na vrlo jednostavnoj građi: tri akorda, dvanaest taktova i glas koji priča o svakodnevici.
Odakle dolazi
Blues se oblikovao krajem 19. i početkom 20. stoljeća u afroameričkim zajednicama na jugu Sjedinjenih Američkih Država. U njemu su se stopili radne pjesme, duhovne pjesme, pozivi s polja i elementi evropske harmonije. Dugo se prenosio usmeno, a prve štampane kompozicije s riječju blues u naslovu pojavile su se početkom druge decenije 20. stoljeća. Među njima su najpoznatija djela kompozitora W. C. Handyja, „Memphis Blues“ i „St. Louis Blues“.
Kako prepoznati blues
- Forma od dvanaest taktova. Najčešći obrazac kruži kroz tri osnovna akorda tonaliteta, uvijek istim redom, pa muzičari koji se nikada nisu sreli mogu odmah zasvirati zajedno.
- „Plavi“ tonovi. Pojedini tonovi ljestvice, prije svega terca i septima, pjevaju se i sviraju nešto niže nego u klasičnom duru. Otuda prepoznatljiva sjetna boja.
- Poziv i odgovor. Nakon otpjevanog stiha gitara ili usna harmonika „odgovara“ kratkom frazom.
- Građa strofe. Prvi stih se obično ponavlja, a treći donosi zaključak ili obrat.
Teme su životne: rad, put, novac, ljubav i gubitak. Blues nije nužno tužna muzika. Često je duhovit, prkosan ili plesan.
Glavni stilovi
Delta blues vezuje se za deltu rijeke Mississippi. Najčešće ga izvodi jedan pjevač uz akustičnu gitaru, nerijetko sviranu staklenim ili metalnim klizačem. Snimci Roberta Johnsona iz 1936. i 1937. godine smatraju se jednim od vrhunaca tog stila.
Chicago blues nastaje kada muzičari s juga u velikim seobama stižu u industrijske gradove na sjeveru. Gitara dobija pojačalo, pridružuju joj se bas, bubnjevi, klavir i usna harmonika. Muddy Waters i Howlin' Wolf najpoznatija su imena tog zvuka, dok je B. B. King razvio pjevan, prepoznatljiv način sviranja solo dionica koji su usvojile generacije gitarista.
Britanski blues šezdesetih godina vratio je žanr pred mladu publiku. Sastavi poput Rolling Stonesa i gitaristi poput Erica Claptona učili su s američkih ploča, a zatim blues uveli u rock.
Odakle početi sa slušanjem
Dobar put vodi hronološki: najprije akustični snimci iz tridesetih, zatim električni čikaški blues pedesetih, pa koncertni albumi velikih gitarista iz šezdesetih i sedamdesetih. Tako se najjasnije čuje kako se isti obrazac od dvanaest taktova mijenjao kroz decenije.
Blues ima vjernu publiku i u Bosni i Hercegovini. Svira se po klubovima i na festivalima, a njegov se trag čuje i u domaćem rocku, od gitarskih solo dionica do načina na koji su građene mnoge poznate pjesme. Ko nauči prepoznati dvanaest taktova, počet će ih čuti na mjestima na kojima ih ranije nije primjećivao.
