Gramofonska ploča jedan je od rijetkih nosača zvuka na kojem se muzika doslovno može vidjeti. Ona spiralna linija koja se pruža od ruba prema sredini jedna je jedina, duga brazda, a njene sitne krivine mehanički su zapis zvučnog talasa. Sve ostalo u lancu služi tome da se te krivine ponovo pretvore u zvuk.
Od brazde do zvučnika
Postupak reprodukcije ima nekoliko koraka:
- Igla, najčešće s dijamantnim vrhom, leži u brazdi i prati njene neravnine dok se ploča okreće.
- Zvučnica (glava) pretvara to sitno podrhtavanje u vrlo slab električni signal, pomoću magneta i zavojnica.
- Gramofonsko pretpojačalo taj signal pojačava i ispravlja mu boju. Naime, pri rezanju ploče duboki tonovi se namjerno stišavaju, a visoki pojačavaju, kako bi brazda bila uža i šum manji. Pri reprodukciji se postupak obrće, prema standardnoj krivulji poznatoj kao RIAA.
- Pojačalo i zvučnici na kraju signal pretvaraju u zvuk.
Stereo zapis moguć je zato što brazda ima oblik slova V: svaki njen zid nosi podatke za jedan kanal.
Brzine i formati
Dugosvirajuća ploča, poznata kao LP, okreće se brzinom od 33 i 1/3 okretaja u minuti. Na tržište ju je 1948. godine uvela američka kuća Columbia. Godinu kasnije pojavila se manja ploča na 45 okretaja, koja je postala standard za singlove. Starije ploče od šelaka vrtjele su se na 78 okretaja i bile su znatno krhkije.
Jedna strana LP ploče obično traje oko dvadesetak minuta. Što je muzika glasnija i bogatija basom, brazda zauzima više mjesta, pa je trajanje kraće.
Zašto se vinil vratio
Dolaskom kompaktnog diska, a potom i digitalnih datoteka, ploča je gotovo nestala iz prodavnica. Posljednjih decenija ponovo se proizvodi i prodaje u znatnim količinama, a razloga je nekoliko:
- Predmet u rukama. Veliki omot, tekstovi i fotografije čine album cjelinom koju streaming ne može nadomjestiti.
- Način slušanja. Ploča se sluša redom, strana po strana, bez preskakanja, što mnogima vraća pažnju koju su izgubili uz beskonačne liste pjesama.
- Zvuk. Dio slušalaca voli toplinu i blagi šum analognog zapisa. Da li ploča zvuči „bolje“ od digitalnog snimka pitanje je ukusa i kvaliteta opreme, a ne mjerljiva činjenica.
- Kolekcionarstvo. Stara izdanja, ograničeni tiraži i ploče u boji imaju vlastito tržište.
Kako čuvati ploče
Ploče se drže uspravno, nikad naslagane jedna na drugu, dalje od izvora toplote i sunca. Hvataju se za rub i etiketu, a prašina se prije slušanja uklanja mekom antistatičkom četkom. Istrošena igla oštećuje brazdu, pa je treba mijenjati prema preporuci proizvođača. Uz takvu brigu ploča može trajati decenijama, što potvrđuju i primjerci stari više od pola stoljeća koji se i danas uredno slušaju.
