Posjetilac koji prvi put dođe na simfonijski koncert često se zapita čemu služi osoba koja stoji leđima okrenuta publici i maše rukama. Muzičari pred sobom imaju note i znaju svirati. Odgovor je u tome što note ne govore sve, a sedamdeset ili osamdeset ljudi ne može se samo po sluhu dogovoriti kako će ih pročitati.
Posao koji publika ne vidi
Najveći dio dirigentskog rada završen je prije koncerta. Dirigent najprije sam proučava partituru, zapis u kojem su jedna ispod druge ispisane dionice svih instrumenata. Na osnovu toga odlučuje o stvarima koje kompozitor nije mogao do kraja propisati:
- koliko je brz tempo i gdje se on mijenja;
- koji instrument u kojem trenutku treba biti u prvom planu;
- kako će se fraze oblikovati, gdje muzika „diše“, a gdje teče bez prekida;
- koliko je tiho zaista tiho, a koliko glasno zaista glasno.
Na probama te odluke prenosi orkestru, zaustavlja, objašnjava i ponavlja pojedina mjesta. Dobar dirigent pritom čuje koja je od desetina dionica zakasnila ili odstupila u intonaciji i zna to reći kratko i jasno, jer je vrijeme za probe ograničeno.
Šta znače pokreti
Na koncertu se dirigent s orkestrom sporazumijeva bez riječi. Osnovna podjela uloga među rukama je sljedeća:
- Desna ruka, najčešće s dirigentskom palicom, pokazuje tempo i dobe u taktu. Pokret prema dolje označava prvu, najtežu dobu.
- Lijeva ruka oblikuje izraz: traži tiše ili glasnije sviranje, daje znak pojedinim grupama kada da uđu i pokazuje karakter fraze.
Jednako su važni pogled, izraz lica i držanje tijela. Muzičari dirigenta prate krajičkom oka, pa je pokret uvijek malo ispred zvuka: dirigent pokazuje ono što tek treba doći. Palica nije obavezna. Neki dirigenti, naročito u radu s horom ili manjim ansamblima, vode samo rukama.
Odnos s orkestrom
Najbliži dirigentov saradnik je koncertmajstor, prvi violinista koji sjedi s njegove lijeve strane. On predvodi gudače, usklađuje poteze gudalom i prije početka koncerta daje znak za štimanje. Rukovanje dirigenta i koncertmajstora na početku i na kraju koncerta gest je poštovanja prema cijelom orkestru.
Dirigent može biti stalni šef orkestra, koji oblikuje sezonu i dugoročno gradi zvuk ansambla, ili gost koji dolazi na jedan program. Isti orkestar pod različitim dirigentima može zvučati primjetno drugačije, što je možda i najbolji dokaz da njegova uloga nije ukrasna.
Kako se postaje dirigent
Dirigovanje se studira na muzičkim akademijama, obično nakon temeljnog obrazovanja na nekom instrumentu ili u kompoziciji. Od dirigenta se očekuje da poznaje mogućnosti svih instrumenata, čita partituru, ima pouzdan sluh i razumije stilove različitih epoha. Tome treba dodati i vještinu koja se ne uči iz knjiga: sposobnost da se veliku grupu vrsnih muzičara uvjeri da zajedno sviraju jednu, zajedničku zamisao.
