Bijelo dugme je pod tim imenom počelo djelovati u Sarajevu 1974. godine. Prvu postavu činili su gitarista i glavni autor Goran Bregović, pjevač Željko Bebek, bubnjar Ipe Ivandić, klavijaturista Vlado Pravdić i basista Zoran Redžić. Do prestanka rada 1989. godine grupa je objavila devet studijskih albuma, a kroz njih se može pratiti i kako se mijenjao ukus publike u tadašnjoj Jugoslaviji.
Bebekovo razdoblje: šest albuma
Željko Bebek bio je pjevač grupe od osnivanja do 1984. godine i s njim je snimljeno šest ploča:
- „Kad bi' bio bijelo dugme“ (1974) – prvijenac na kojem se hard rock spaja s motivima narodne muzike, zbog čega se uz grupu rano ustalio naziv „pastirski rock“.
- „Šta bi dao da si na mom mjestu“ (1975) – album koji je potvrdio status najpopularnijeg sastava u zemlji.
- „Eto! Baš hoću!“ (1976) – završetak prve, „tvrđe“ faze.
- „Bitanga i princeza“ (1979) – zrelija, pažljivije aranžirana ploča koju kritika često izdvaja kao vrhunac grupe.
- „Doživjeti stotu“ (1980) – zaokret prema novom valu, s kraćim i bržim pjesmama.
- „Uspavanka za Radmilu M.“ (1983) – posljednji album s Bebekom.
Između trećeg i četvrtog albuma grupa je 28. augusta 1977. održala koncert kod Hajdučke česme u Beogradu, koji se ubraja među najposjećenije nastupe u historiji jugoslavenskog rocka. Procjene broja posjetilaca znatno se razlikuju, pa ih treba uzimati s rezervom.
Tifa i Alen Islamović
Nakon Bebekovog odlaska pjevač postaje Mladen Vojičić Tifa. S njim je snimljen album naslovljen jednostavno „Bijelo dugme“ (1984), koji se zbog slike na omotu često naziva i „Kosovka djevojka“. Na njemu je folklorni element izraženiji nego ranije, što će obilježiti i završnu fazu grupe.
Od 1986. godine pjevač je Alen Islamović, do tada član Divljih jagoda. S njim nastaju posljednja dva studijska albuma: „Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo“ (1986) i „Ćiribiribela“ (1988). Grupa je prestala s radom 1989. godine.
Okupljanje 2005. godine
Bijelo dugme se ponovo okupilo 2005. godine za tri velika koncerta, u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, na kojima su nastupila sva tri pjevača. Novih studijskih albuma nakon toga nije bilo.
Odakle početi sa slušanjem
Ko želi čuti ranu energiju grupe, najbolje je da krene od prva dva albuma. „Bitanga i princeza“ pokazuje sastav u najuravnoteženijem izdanju, dok „Doživjeti stotu“ otkriva koliko se zvuk mogao promijeniti za samo godinu dana. Ploče iz osamdesetih donose najveći broj pjesama koje se i danas često čuju na radiju.
Važno je imati na umu da je autor najvećeg dijela muzike i tekstova bio Goran Bregović, pa se promjene pjevača čuju prije svega u boji i interpretaciji, a manje u načinu na koji su pjesme pisane.
