Na plakatu, u kino repertoaru ili u uglu televizijskog ekrana često stoji mala oznaka s brojem ili slovima. Ona govori kojem je uzrastu film primjeren. Sistemi označavanja razlikuju se od zemlje do zemlje, pa isti film može negdje nositi oznaku 12, a drugdje 15 ili 16.
Čemu služe i ko ih dodjeljuje
Dobne oznake nisu ocjena kvaliteta filma. Njihova svrha je da roditeljima i gledaocima unaprijed kažu sadrži li film prizore koji mogu uznemiriti djecu ili im štetiti. Pri ocjenjivanju se najčešće gledaju:
- nasilje i način na koji je prikazano,
- scene seksualnog sadržaja i golotinje,
- grub jezik,
- upotreba droga i alkohola,
- zastrašujući prizori i teme koje mlađi gledaoci teško razumiju.
U nekim zemljama oznake dodjeljuje tijelo koje je osnovala sama filmska industrija, u drugima državna ili nezavisna komisija. Negdje su obavezujuće, pa kino ne smije pustiti mlađeg gledaoca, a negdje imaju snagu preporuke.
Najpoznatiji sistemi
Sjedinjene Američke Države. Sistem filmskog udruženja danas poznatog pod skraćenicom MPA uveden je 1968. godine. Sadrži oznake G (za sve uzraste), PG (preporučuje se nadzor roditelja), PG-13 (pojačan oprez za mlađe od 13 godina), R (mlađi od 17 samo uz pratnju odrasle osobe) i NC-17 (zabranjeno za mlađe od 18). Oznaka PG-13 dodana je 1984. godine, a NC-17 je 1990. godine zamijenila raniju oznaku X.
Velika Britanija. Tamošnji odbor za klasifikaciju filmova, poznat pod skraćenicom BBFC, koristi oznake U, PG, 12A, 15 i 18. Oznaka 12A odnosi se na kina i znači da mlađi od 12 godina film mogu gledati samo uz odraslu osobu.
Njemačka. Sistem FSK ima pet stepenica: 0, 6, 12, 16 i 18 godina.
Budući da većina filmova na domaće tržište stiže iz inostranstva, gledaoci se najčešće susreću upravo s ovim oznakama, naročito na servisima na zahtjev i u najavama.
Oznake u kinima i na televiziji kod nas
U kinima u Bosni i Hercegovini uz naslove se obično navodi preporučena dob, a oznaku u praksi ističe distributer ili prikazivač, pa je najpouzdanije provjeriti je na stranici kina prije kupovine karte.
Na televiziji je zaštita maloljetnika uređena pravilima Regulatorne agencije za komunikacije. Emiteri su dužni sadržaj koji nije primjeren djeci označiti i emitovati u kasnijim terminima. Tačne kategorije i satnice propisane su važećim kodeksom Agencije, koji se povremeno mijenja, pa detalje treba potražiti na njenim službenim stranicama.
Savjeti za roditelje
- Oznaka je polazna tačka, a ne konačan odgovor. Djeca iste dobi različito podnose napete ili tužne scene.
- Uz oznaku često stoji i kratak opis razloga, naprimjer nasilje ili grub jezik. On govori više od samog broja.
- Na servisima na zahtjev mogu se podesiti dječiji profili i ograničenja prema dobi.
- Kod filmova na granici najbolje je prvi put gledati zajedno i poslije razgovarati o viđenom.
Dobne oznake ne mogu zamijeniti procjenu roditelja, ali je čine lakšom. Vrijedi ih pogledati prije nego što se film pusti, a ne tek kada neka scena izazove neugodno iznenađenje.
