Regionalna saradnja na Zapadnom Balkanu odvija se kroz više okvira koji se u javnosti često miješaju. Dva se spominju najčešće: Berlinski proces i Otvoreni Balkan. Imaju sličan cilj, a to je lakše kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala, ali se razlikuju po tome ko u njima učestvuje, ko ih je pokrenuo i kako su povezani s Evropskom unijom.
Berlinski proces
Berlinski proces pokrenut je 2014. godine na inicijativu Njemačke, konferencijom u Berlinu. Okuplja svih šest učesnika sa Zapadnog Balkana, a to su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija, zatim dio država članica Evropske unije i evropske institucije. Samiti se održavaju jednom godišnje, svaki put u drugoj državi domaćinu.
Nije riječ o organizaciji sa sjedištem i budžetom, nego o političkom okviru u kojem se dogovaraju konkretni projekti. Među najpoznatijim rezultatima su:
- Regionalni ured za saradnju mladih (RYCO), sa sjedištem u Tirani;
- sporazum o romingu, na osnovu kojeg se u regiji telefonira i koristi internet po domaćim cijenama;
- plan zajedničkog regionalnog tržišta, zasnovan na pravilima Evropske unije;
- sporazumi o putovanju s ličnim kartama i o priznavanju visokoškolskih i profesionalnih kvalifikacija, potpisani 2022. godine.
Potpisani sporazum počinje se primjenjivati u pojedinoj zemlji tek kada ga ona ratificira. Zato primjena nije svuda ujednačena: Bosna i Hercegovina je ratificirala sporazume o priznavanju kvalifikacija, ali ne i onaj o putovanju s ličnim kartama.
Otvoreni Balkan
Otvoreni Balkan je inicijativa tri države: Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije. Pokrenuta je 2019. godine, u početku pod neformalnim nazivom „mali Šengen“, a sadašnje ime nosi od 2021. Njen sadržaj čine međusobni sporazumi triju država o olakšanom prelasku granica, pristupu tržištu rada i saradnji u trgovini hranom i u vanrednim situacijama.
Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo nisu pristupili inicijativi. Razlozi koji se navode razlikuju se: od stava da su postojeći okviri pod okriljem Evropske unije dovoljni, do zabrinutosti zbog neravnoteže među privredama regije i otvorenih političkih pitanja. Zagovornici inicijative ističu da ona omogućava brže dogovore među onima koji ih žele, bez čekanja na saglasnost svih šest učesnika.
Ključne razlike
- Učesnici: Berlinski proces obuhvata svih šest privreda regije, a Otvoreni Balkan tri.
- Pokretač: prvi je pokrenut iz Evropske unije, a drugi iz same regije.
- Pravni osnov: u Berlinskom procesu zaključuju se regionalni sporazumi usklađeni s pravilima Unije, dok se Otvoreni Balkan oslanja na sporazume između država učesnica.
Kako se uklapaju s putem ka Evropskoj uniji
Nijedna od ove dvije inicijative nije zamjena za članstvo u Uniji niti njegov formalni uslov. Evropske institucije regionalnu saradnju ipak vrednuju u procesu pristupanja, a zajedničko regionalno tržište zamišljeno je kao priprema za jedinstveno tržište Unije. Uz ove okvire djeluju i CEFTA, koja uređuje trgovinu robom, te Vijeće za regionalnu saradnju sa sjedištem u Sarajevu, koje prati provedbu dogovorenog.
Koje od dogovorenih pogodnosti građani BiH mogu koristiti zavisi od toga koje je sporazume zemlja ratificirala, pa se stanje vremenom mijenja.
