Tim astronoma koristi NASA-in svemirski teleskop James Webb kako bi istražio burne planetarne sisteme u kojima se mladi svjetovi međusobno sudaraju. Predmet istraživanja su takozvani ekstremni diskovi krhotina, oblaci prašine i ostataka koji kruže oko zvijezde nakon velikih sudara.
Takvi sistemi su rijetki: nalaze se oko svega jedan posto zvijezda. Istraživači su obradili ukupno 21 disk, kombinujući arhivske podatke ranijeg NASA-inog teleskopa Spitzer s novim posmatranjima teleskopa James Webb. Dvanaest diskova posmatrano je prvi put.
Dvije vrste diskova
Naučnici su utvrdili da svi posmatrani diskovi imaju tri zajedničke osobine: zrnca prašine su sitnija nego u uobičajenim diskovima, sadrže mnogo tople prašine, a njihov sjaj se nepravilno mijenja.
Prema sastavu, diskovi se dijele u dvije grupe:
- Diskovi bogati silicijem nastaju u visokoenergetskim sudarima tijela veličine Marsa. Pronađeni su samo oko zvijezda mlađih od 300 miliona godina.
- Diskovi siromašni silicijem posljedica su slabijih sudara tijela veličine Mjeseca i javljaju se oko zvijezda različite starosti.
Veza s nastankom Mjeseca
Istraživanje bi moglo rasvijetliti i jedan događaj iz prošlosti Sunčevog sistema. Prema raširenoj hipotezi, Zemlja se prije više milijardi godina sudarila s tijelom veličine Marsa, nazvanim Theia, a od izbačenog materijala kasnije je nastao Mjesec. Nalazi se uklapaju u procjenu da su Zemlja i Mjesec oblikovani otprilike 100 miliona godina nakon nastanka Sunca.
Voditeljica tima Kate Su iz Instituta za svemirske nauke u Boulderu, u američkoj saveznoj državi Colorado, istakla je da je ovo prvi put da je prikupljeno dovoljno sistema da bi se ova podgrupa diskova mogla zaista razumjeti.
Agnes Kospal iz opservatorije Konkoly u Budimpešti pojasnila je da naučnici nemaju drugi način da direktno proučavaju planetarne zametke, jer su ta tijela premala da bi se vidjela.
