Statistički list nakon košarkaške utakmice pun je kolona: poeni, skokovi, asistencije, ukradene i izgubljene lopte, blokade, greške. Da bi se učinak igrača mogao sažeti u jedan broj, osmišljeni su zbirni pokazatelji. Dva koja se najčešće spominju u izvještajima s evropskih terena su indeks korisnosti i plus-minus.

Indeks korisnosti

Indeks korisnosti, u evropskim takmičenjima poznat i pod engleskom skraćenicom PIR, sabira sve dobro što je igrač uradio i od toga oduzima sve loše. U obliku koji koriste Euroliga i brojne evropske lige računa se ovako:

Oglas
In-read video358×202 · MOB-A2
  • sabiraju se: poeni, skokovi, asistencije, ukradene lopte, blokade i iznuđene greške;
  • oduzimaju se: promašeni šutevi iz igre, promašena slobodna bacanja, izgubljene lopte, primljene blokade i napravljene greške.

Igrač koji postigne 20 poena, uhvati osam skokova i podijeli pet asistencija, uz četiri promašena šuta i dvije izgubljene lopte, imat će indeks 27 ako u ostalim kolonama nema ništa. Postoje i nešto drugačije formule, na primjer bez grešaka i primljenih blokada, pa indeksi iz različitih takmičenja nisu uvijek uporedivi.

Šta indeks ne vidi

Indeks svakoj stavci daje istu težinu: skok vrijedi koliko i poen, ukradena lopta koliko i asistencija. Ne bilježi kvalitetnu odbranu bez ukradene lopte, dobro postavljen blok ni dodavanje koje prethodi asistenciji. Uz to, nagrađuje igrače koji dugo ostaju na terenu i imaju mnogo posjeda.

Plus-minus

Plus-minus polazi od drugog pitanja: kako je ekipa prolazila dok je određeni igrač bio u igri. Računa se kao razlika između poena koje je ekipa postigla i poena koje je primila tokom njegovih minuta na terenu.

Ako je ekipa s igračem na parketu postigla 50, a primila 42 poena, njegov plus-minus je +8. Tako i igrač bez ijednog koša može imati visok pozitivan učinak, ako je ekipa uz njega igrala dobro.

Slabost ovog pokazatelja je zavisnost od okolnosti. Igrač koji dijeli minute s najboljom petorkom imat će bolji plus-minus od jednako dobrog igrača iz druge postave. Na jednoj utakmici brojka može biti posljedica slučaja, pa ima smisla tek na većem uzorku.

Oglas
Rectangle300×250 · MOB-A3

Procenti šuta koji govore više

Običan procenat šuta iz igre ne razlikuje dvojku od trice. Zato se koriste i precizniji pokazatelji:

  • Efektivni procenat šuta pogođenu tricu računa kao jedan i po pogodak, jer donosi poen više.
  • Stvarni procenat šuta u račun uključuje i slobodna bacanja, pa pokazuje koliko poena igrač postiže po potrošenom napadu.

Koristan je i omjer asistencija i izgubljenih lopti, posebno kod organizatora igre, kao i učinak preračunat na isti broj minuta ili posjeda, kojim se mogu porediti igrači s različitom minutažom.

Kako čitati brojke

  1. Jedan pokazatelj nikada nije dovoljan. Indeks i plus-minus najbolje je gledati zajedno.
  2. Uzorak je važan: sezona govori više od jedne utakmice.
  3. Uloga određuje brojke. Specijalista za odbranu rijetko će imati visok indeks, a ekipi može biti nezamjenjiv.
  4. Pri poređenju liga treba imati na umu trajanje utakmice, jer se u NBA ligi igra 48, a po FIBA pravilima 40 minuta.

Statistika je alat za postavljanje boljih pitanja o utakmici, a ne konačna presuda. Najviše vrijedi kada se čita uz ono što se vidjelo na terenu.