Planine Bosne i Hercegovine dostupne su gotovo svakome: do mnogih polazišta stiže se automobilom, a markirane staze vode i do najviših vrhova. Ta dostupnost lako zavara. Vrijeme se u planini mijenja brzo, signal mobilne mreže nije svuda dostupan, a pomoć ne stiže za nekoliko minuta kao u gradu. Nezgode se, prema iskustvu spasilačkih službi, najčešće događaju zbog precijenjenih mogućnosti, loše opreme i kasnog polaska.
Priprema prije polaska
- Izaberite turu prema najslabijem članu grupe. Proučite dužinu, visinsku razliku i težinu staze i ostavite rezervu vremena.
- Provjerite prognozu za planinu, ne za grad u podnožju, i to neposredno pred polazak.
- Javite nekome plan. Kuda idete, kojom stazom i kada se vraćate. Ako se ne javite u dogovoreno vrijeme, ta osoba zna da treba reagovati i gdje vas tražiti.
- Krenite rano i odredite vrijeme do kojeg se okrećete nazad, bez obzira na to koliko je vrh blizu.
- Ne idite sami na zahtjevne i slabo posjećene terene.
Oprema koja se nosi i na kratku turu
- čvrsta obuća s profilisanim đonom;
- slojevita odjeća, zaštita od kiše i vjetra, kapa i rukavice i ljeti na većim visinama;
- dovoljno vode i hrane, uz rezervu;
- napunjen mobitel i prenosiva baterija, s kartom područja sačuvanom za rad bez interneta;
- papirna karta i kompas, ako ih znate koristiti;
- čeona lampa, čak i kada planirate povratak za dana;
- komplet prve pomoći, astronautska folija i zviždaljka.
Zimski uslovi traže dodatnu opremu, poput dereza i cepina, ali i znanje o njihovoj upotrebi te procjenu opasnosti od lavina. Bez toga je zimska visokogorska tura posao za vodiča ili planinarsko društvo.
Na stazi
Držite se markiranih staza i ne skraćujte put preko nepoznatog terena. To je u Bosni i Hercegovini važno i zbog zaostalih mina: pojedina planinska područja i dalje su označena kao minski sumnjiva, pa se informacije o tome provjeravaju prije ture kod planinarskih društava i Centra za uklanjanje mina u BiH.
Grupa se kreće tempom najsporijeg i ne razdvaja se. Ako se vrijeme pogorša, ako kasnite ili je neko iscrpljen, povratak je razumna odluka, a ne neuspjeh. Kada izgubite stazu, vratite se do posljednje markacije koju ste sigurno vidjeli; ne spuštajte se nasumice niz padinu ili potok.
Kada i kako pozvati pomoć
Spasioce treba zvati kada je neko povrijeđen i ne može nastaviti, kada ste se izgubili, a približava se noć ili nevrijeme, kada ste zaglavljeni na terenu s kojeg ne možete sigurno ni naprijed ni nazad, ili kada član grupe nestane. Sa pozivom ne treba čekati mrak; rana dojava olakšava posao spasiocima.
Gorske službe spašavanja u BiH organizovane su kroz stanice i udruženja, uglavnom na dobrovoljnoj osnovi. Broj stanice nadležne za planinu na koju idete zapišite prije polaska, a do spasilaca se dolazi i preko operativnih centara civilne zaštite i policije.
Dispečeru recite ko zove, šta se dogodilo, koliko je osoba i u kakvom su stanju, gdje ste – po mogućnosti s koordinatama iz telefona – i kakvo je vrijeme. Zatim ostanite na mjestu, štedite bateriju, utoplite povrijeđenog i budite dostupni za povratni poziv. Međunarodni planinarski znak za pomoć je šest zvučnih ili svjetlosnih signala u minuti, s minutom pauze.
